Globalnim okvirom za bioraznolikost postavljen je cilj zaštite najmanje 30 posto kopna i mora do 2030. godine. Ažuriranom EU Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora povećava se udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj potrošnji energije u EU-u na 42,5 % do 2030. Države članice EU-a trebale bi nastojati postići udio od 45%. Mogu li ta dva cilja – očuvanje prirode i energetska tranzicija – ići ruku pod ruku? Je li moguće izgraditi energetsku infrastrukturu koja neće štetiti prirodi?

“Idealno bi bilo vidjeti dobro strateško planiranje koje stavlja obnovu prirode i energetsku tranziciju na isti nivo. I to bi trebalo činiti koristeći znanstvene metode kao što je kartiranje osjetljivosti uz uključivanje svih relevantnih dionika. Problem je što smo to sve već trebali napraviti i sad se pokušavamo ukrcati na vlak koji je već prošao. Više nemamo deset godina vremena za planiranje pa da tek tada započnemo s izgradnjom, već moramo djelovati brzo i osigurati da istodobno ulažemo u prirodu i u energiju”, istaknuo je Ariel Brunner, direktor BirdLife Europe and Central Asia, na okruglom stolu koji je pod nazivom “Prioritizing Nature-safe Renewable Energy Infrastructure” održan u ponedjeljak 8. travnja u Kući Europe u Zagrebu.

Okupljeni stručnjaci s područja očuvanja prirode i s područja razvoja obnovljivih izvora energije naglasili su tom prilikom da je potrebno dobro planiranje razvoja i kartiranje osjetljivosti, zadržavanje visokog standarda razvoja, transparentnost i uključivanje dionika, te sustavno prikupljanje podataka o prisutnosti osjetljivih i ugroženih vrsta.

Predstavnica Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Gabrijela Šestani, načelnica Sektora za prirodu Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, kazala je da je Europski zeleni plan, ako uzmemo u obzir trenutno stanje okoliša u EU, enormno ambiciozan sa stajališta sektora očuvanja prirode. “Ciljevi postavljeni do 2030. i 2050. su gotovo nezamislivi, ali će se kroz suradnju i razumne odluke zaista ostvariti. Treba raditi posvećeno i brže ukoliko želimo dosegnuti te postavljene ciljeve”, kazala je Gabrijela Šestani. Pritom je otkrila da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, kako bi pokrenula aktivnosti upravo u tom smjeru, pristupilo izradi karte osjetljivosti za kopneno područje Hrvatske.

Ona je ocijenila da je sektor očuvanja prirode u Hrvatskoj u prednosti jer ima značajnu podršku organizacija civilnog društva. “Doista zajednički radimo na iznalaženju novih puteva razvoja. Mislim da je ključno dati konkretna rješenja, napredne i nove ideje kako bi se dala podrška svakom sektoru da donese dobre odluke, uključujući i prostorno planiranje”, kazala je Šestani.

Okrugli stol organizirala je udruga Biom koja radi 18 godina na očuvanju prirode, a reagirala je u više slučajeva planiranja i izgradnje postrojenja vjetroelektrana zbog nepoštivanja obveze provođenja adekvatnih studija utjecaja na okoliš, te je vodila više sudskih sporova u nastojanju da se poštuju propisi.

Jeroen Boerkamps, direktor “Ličkog medvjeda”, najveće planirane vjetroelektrane u Hrvatskoj, koja će prema planu biti tri puta veća od trenutno najveće, a trebala bi se nalaziti između Otočca i NP Plitvička jezera, naglasio je da su proveli iscrpna istraživanja svih mogućih utjecaja na ptice i prirodu u fazi planiranja te su značajno izmijenili dijelove projekta i odustali od gradnje na nekim područjima gdje je ustanovljena prisutnost surog orla. “Dakle, doista brinemo da zaštitimo prirodu. Trenutno ima puno novosti na području naprednih mjera za ublažavanje utjecaja na šišmiše i ptice. Već smo imali iskustva s tim u Nizozemskoj, na području okruženom s Natura 2000, gdje je mnogo turbina vjetroelektrana opremljeno kamerama koje trenutno zaustavljaju turbine u slučaju nailaska ptice, čime se smanjuje broj stradalih ptica na minimum”, kazao je Jeroen Boerkamps.

Vesna Montan iz udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske, koje okuplja tvrtke koje se bave razvojem energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj, kazala je da su u cilju ubrzanja i pojednostavljenja procedura vezanih za razvoj takvih energetskih projekata, izradili stručnu podlogu tzv. GO-TO područja za sunčane elektrane. Ta stručna podloga sadrži zemljopisni prikaz lokacija pogodnih za izgradnju sunčanih elektrana, a koja su proizašla primjenom multikriterijske analize, odnosno uzimajući u obzir ograničenja koja proizlaze iz različitih kategorija zaštite okoliša, prirode, kulturne baštine te građevinskih područja naselja. Ova analiza pokazala je da bi se na ovaj način omogućila brža i jednostavnija gradnja sunčanih elektrana većih od 5MW na gotovo 2,8 % teritorija Republike Hrvatske iz čega proizlazi da bi se moglo izgraditi 150 GW solara, a za usporedbu, trenutno imamo instalirano pola GW.

Maja Maslać Mikulec iz tvrtke Geonatura koja se bavi praćenjima i procjenama utjecaja na okoliš i prirodu, naglasila je kako je važno zadržati visoku razinu kvalitete studija utjecaja na okoliš. Po njenom mišljenju, ključnu ulogu pritom ima nadležno ministarstvo. „Na Ministarstvu je odgovornost da se studije utjecaja na okoliš izrađuju na pravilan način. Prihvaćanje nepotpunih i nekvalitetnih studija direktno se odražava na zaštitu prirode, ali i poslovanje konzultanata koji rade studije na profesionalnoj višoj razini, ulažući više napora u terenska istraživanja, analize i konzultacije s investitorima”, ilustrirala je Maja Maslać Mikulec. Za primjer je spomenula da bi možda neke nekvalitetne studije utjecaja na okoliš bile prihvaćene da udruga Biom nije reagirala. “Moramo biti pažljivi jer se ponovno pojavljuju slične studije, a bilo bi šteta da ne održavamo kvalitetu studija u Hrvatskoj”, zaključila je.

Zelena energetska tranzicija izazovan je zadatak za prijenosnu mrežu koja je jedna od ključnih sastavnica te tranzicije i također se mora ubrzano mijenjati. Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) član je Renewables Grid Initiative koja okuplja operatore prijenosnih sustava i organizacije civilnog društva diljem Europe, promovirajući transparentan i održiv razvoj elektroenergetske mreže kako bi se omogućilo intenzivnu integraciju obnovljivih izvora energije s ciljem postizanja potpune dekarbonizacije u skladu s obvezama koje su preuzele Europska unija i njene države članice.

Damjan Međimorec iz HOPS-a je u raspravi napomenuo da se HOPS kao i ostali europski nacionalni operatori prijenosnih sustava nalazi između “čekića i nakovnja”, jer su istovremeno i investitori u objekte prijenosne mreže i odgovorni za priključenja investitora u obnovljive izvore energije. Pritom se od operatora prijenosnih sustava traži ubrzavanje i pojednostavljenje procesa priključenja dok se istodobno tako nešto njima kao investitorima ne omogućava, a time se dodatno povećavaju izazovi dekarbonizacije (elektro)energetskog sektora pa i gospodarstva u cjelini. Naime, na europskoj razini, za realizaciju linijske infrastrukture (poput dalekovoda) potrebno je u prosjeku bar tri puta više vremena od realizacije “točkaste” infrastrukture (obnovljivih izvora energije) koja se na nju povezuje.

Područje Jadranskog mora također je zanimljivo za razvoj “offshore” elektrana, odnosno pučinskih postrojenja za dobivanje energije iz obnovljivih izvora energije. Jedno od investitorima zanimljivih područja nalazi se na području važnom za morske ptice, prema podacima koje je prikupila Udruga Biom u petogodišnjem projektu LIFE Artina. Mogu li offshore vjetroelektrane imati negativan utjecaj na ptice?

Ivan Budinski iz udruge Biom je kazao da bi takve vjetroelektrane imale čak manji ukupni negativni utjecaj na bioraznolikost. “Kao što već znamo iz iskustva sa Sjevernog mora, u ekosustavu ispod površine mora ne bude negativnih promjena, a takvi projekti mogu čak biti i blagotvorni za oporavak prirode jer sa sobom nose mnoga ograničenja kao što su onemogućavanje pristupa nekim ribarskim tehnikama, npr. koćama”, kazao je Budinski. Ipak, negativni utjecaj na ptice i šišmiše se ne može unaprijed isključiti i to je tema koju još treba istraživati.

Na skupu je zaključeno da nema protivljenja razvoju obnovljivih izvora energije i da dionici teže suradnji kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi EU, kako na području očuvanja prirode, tako i na području obnovljivih izvora energije. Svi uključeni dionici tog procesa morat će više nego ikada prije koristiti inteligenciju, inovativnost, suradnju i fleksibilnost u pristupu.