Dok se Europa ovoga ljeta prži u toplinskim valovima, države članice rade na pripremi nacionalnih planova obnove prirode (NPOP). Uredba o obnovi prirode rijetka je povijesna prilika da se Europa obrani od učinaka klimatske krize, a kako je već svima poznato, upravo se europski kontinent zagrijava brže od svih ostalih.
No, dok stručne službe, uz potporu svih uključenih dionika, uključujući i organizacije civilnog društva, prikupljaju i razmatraju prijedloge površina za obnovu, ostaje nejasno osnovno pitanje – koliko će to koštati?
Upravo je to bilo temom analize (preuzmite .pdf ovdje) koju je provela Zelena akcija u suradnji s CEE Bankwatch Network i njemačkim EuroNaturom, te se prema njihovim izračunima pokazalo da bi godišnje u obnovu prirode u Hrvatskoj trebalo uložiti oko 65 milijuna eura, odnosno ukupno oko 523 milijuna eura u razdoblju od kolovoza 2024. do srpnja 2032. godine.
Ovaj godišnji iznos za obranu od klimatskog zagrijavanja usporediv je s drugim stavkama hrvatskog proračuna, poput primjerice stavke za financiranje vojne pomoći drugim zemljama. Za konkretniju usporedbu može poslužiti i primjer kupnje 12 isluženih francuskih vojnih zrakoplova Rafal, koje je Hrvatska platila više od milijardu eura (1,13 milijardi). O (ne)opravdanosti odnosno svrsishodnosti takve kupnje u kontekstu tehnika suvremenog ratovanja svoje mišljenje su već javno iznijeli vojni stručnjaci.
U zaključcima analize Zelene akcije ističe se da je zabilježen ozbiljan nedostatak podataka na svim razinama, zbog čega postoji realna opasnost da će stvarni troškovi obnove prirode u Hrvatskoj biti podcijenjeni. Hrvatska bi, stoga, u sklopu svog NPOP-a trebala predvidjeti sredstva za istraživanje i prikupljanje podataka te periodički ažurirati Plan u skladu s tim podacima kako bi on što preciznije odražavao stvarne potrebe.
S obzirom na vrlo ograničeno nacionalno financiranje zaštite i obnove prirode, potrebno je kreirati namjenski fond za obnovu prirode na EU razini, a na nacionalnoj povećati kapacitete za apsorpciju tih sredstava, stoji u zaključcima i preporukama analize.
Osim o adekvatnom financiranju, uspješna provedba mjera iz NPOP-a, ovisiti će i o dostatnim ljudskim kapacitetima (kvantitativnim i kvalitativnim) sektora zaštite prirode u RH, pa bi dio sredstava iz NPOP-a trebalo usmjeriti i na podizanje tih kapaciteta.
Na koncu, u analizi je prepoznata potreba javnog zagovaranja veće političke prioritizacije obnove prirode kako bi se tijekom izrade i provedbe NPOP-a smanjio štetan utjecaj sektora čiji interesi nisu usklađeni s njegovim ciljevima i predviđenim aktivnostima.
Poznato je da se zaštita prirode u Hrvatskoj pretežito financira europskim novcem, a uslijed promjene političke klime u Bruxellesu postalo je upitno u kojoj će mjeri nadolazeći višegodišnji financijski okvir Unije (VFO) uopće predvidjeti potrebna sredstva za povijesni projekt obnove prirode. Primjerice, nova vladajuća politička garnitura Unije u ovom mandatu već je brže-bolje dotukla program LIFE (L’Instrument Financier pour l’Environnement), jedini program EU-a posvećen financiranju zaštite okoliša, očuvanju prirode i djelovanju u području klime. Zahvaljujući tom europskom programu, podsjetimo, Udruga Biom u suradnji s partnerima obnovila je ukupno 705 hektara zaraslih travnjačkih površina na području Dinare, a u sljedećih pet godina sredstvima iz istog programa planira obnoviti najmanje 560 hektara na Svilaji, Dinari i širem prostoru oko kanjona rijeke Krke i poboljšati upravljanje na dodatnih 1020 hektara ciljnih Natura 2000 travnjaka koji zarastaju grmljem.
Obzirom na značajnu nesigurnost u pogledu iznosa dostupnog za provedbu mjera obnove prirode u idućem VFO EU-a, pristup država članica i preporuka Europske komisije je uključivanje troška plaća djelatnika tijela državne uprave koji koordiniraju provedbu NPOP u ukupan trošak provedbe NPOP-a.
Proces pripreme nacrta Nacionalnog plana obnove u Hrvatskoj je u tijeku i za sada teče uglavnom transparentno. Zadnjom regionalnom radionicom s dionicima, održanom početkom srpnja u Bjelovaru, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije provelo je prvu fazu prikupljanja prijedloga površina za obnovu, te slijedi slanje prvog nacrta Nacionalnog plana obnove u Bruxelles. Nakon toga slijede dorade, usvajanje i – izvršenje, a nadamo se da će i te faze omogućavati sudjelovanje raznih dionika.
No, i dalje je nepoznato – tko će to platit?
