Znanost je temelj svega u mreži BirdLife. Kao službeno tijelo za Crveni popis ugroženih vrsta što se tiče ptica, BirdLife redovito ponovno procjenjuje globalni rizik od izumiranja svih vrsta ptica na svijetu, kako bi skrenuli pozornost na one najugroženije i istaknuli gdje su mjere očuvanja uspješne.
Ažuriranje Crvene liste za 2025. godinu uključuje ponovne procjene 1.360 vrsta ptica (preuzimanje cijele tablice) i dovršava BirdLifeovu osmu sveobuhvatnu procjenu svih vrsta ptica. Uključujući tisuće stručnjaka tijekom devet godina, utvrđeno je da je 1.256 (11,5%) od 11.185 procijenjenih vrsta globalno ugroženo. Općenito, kod 61% vrsta ptica populacija je u opadanju – procjena koja je porasla s 44% u 2016. godini.
Dr. Ian Burfield, globalni koordinator znanstvenog odjela BirdLifea (za vrste) i koordinator Crvene liste ptica, izjavio je: „Činjenica da tri od pet vrsta ptica na svijetu imaju opadajuće populacije pokazuje koliko je duboka kriza bioraznolikosti i koliko je hitno da vlade poduzmu mjere na koje su se obvezale kroz različite konvencije i sporazume.“
Ovo ažuriranje također je potvrdilo tragičnu vijest o izumiranju tankokljunog pozviždača (Numenius tenuirostris), selice koja se nekada gnijezdila u zapadnom Sibiru, a zimovala oko Sredozemlja. Ovo je prvo poznato globalno izumiranje ptičje vrste s europskog kopna, sjeverne Afrike i zapadne Azije.
Na svjetskoj razini, najčešći uzrok smanjenja populacija ptica je gubitak i degradacija staništa, potaknuta prije svega širenjem i intenziviranjem poljoprivrede te sječom šuma – glavnim prijetnjama za vrste ptica koje su u riziku od izumiranja. Iako je smanjenje stope gubitka staništa ključno za zaštitu ptica, obnova degradiranih staništa još je jedan važan dio rješenja.
Uklanjanje koza s otoka Guadalupe
Od mnogih vrsta koje su promijenile svoju kategoriju ugroženosti, izdvajamo nekoliko primjera. Na meksičkom otoku Guadalupe, koji je proglašen rezervatom biosfere i ključnim područjem bioraznolikosti, smještenim 250 km zapadno od poluotoka Baja California, neke od izvornih ptičjih vrsta na otoku imale su poteškoća zbog uvođenja koza u 19. stoljeću. Gvadalupski strnadar (Junco insularis), endemična pjevica, nekada je bila jedna od najbrojnijih vrsta otoka, no brojnost joj je drastično opala jer su koze ispašom uništile čempresove šume o kojima ptica ovisi za opstanak. Do 1990-ih godina procijenjeno je da je preostalo samo 50–100 jedinki, te je vrsta smatrana kritično ugroženom.
Godine 2007., u sklopu velikog programa obnove meksičkih otoka, provedeno je potpuno iskorjenjivanje divljih koza na otoku Guadalupe. Njihovo uklanjanje omogućilo je značajan oporavak autohtone vegetacije, uključujući čemprese, te je do 2016. populacija strnadara procijenjena na 75–250 zrelih jedinki, što ju je svrstalo u kategoriju ugroženih vrsta. Danas, zahvaljujući daljnjem oporavku staništa, brojnost se povećala na 330–800 jedinki, te je vrsta sada procijenjena kao osjetljiva (Vulnerable).
Podrška održivoj poljoprivredi u Sierra Leoneu
U Sierra Leoneu u Nacionalnom parku prašume Gola, jednom od posljednjih očuvanih područja tropske gvinejske prašume u zapadnoj Africi, može se začuti neobičan hrapav zov bradušastog kljunorošca s plavom mrljom oko očiju i izraženim rogom na glavi.
Bradušasti kljunorožac (Ceratogymna atrata) snažno ovisi o šumi za preživljavanje. Nažalost, izvan nacionalnog parka i nekoliko drugih zaštićenih područja, situacija nije dobra. Podaci platforme Global Forest Watch pokazuju znatan gubitak šuma u području rasprostranjenosti ove vrste posljednjih godina, što je dovelo do promjene njenog statusa s „najmanje zabrinjavajuće“ (Least Concern) na „gotovo ugroženu“ (Near Threatened) u ovoj godini.
Iskrčivanje šuma u regiji često je povezano s pretvaranjem šuma u poljoprivredna područja. U Sierra Leoneu naši partneri – Conservation Society of Sierra Leone i RSPB – rješavaju ovaj problem kroz projekt REDD+ (Smanjenje emisija iz krčenja i degradacije šuma). Projekt uključuje rad s lokalnim zajednicama na poticanju održive poljoprivrede i agrošumarstva.
Projekt podržava više od 2.500 poljoprivrednika, koji su obučeni i opremljeni za uzgoj kakaa koji ne ugrožava šumska staništa. Istodobno se bavi i drugim rastućim problemom – krivolovom. Razvijanje međunarodnog ilegalnog tržišta dijelovima kljunorožaca dodatno ugrožava ovu vrstu. REDD+ inicijativa financira i izravnu zaštitu šuma putem rendžerskih ophodnji, što bi moglo ublažiti pritisak na kljunorošce i druge vrste koje žive u ovom vrijednom ekosustavu.
Iako su gotovo sve azijske vrste kljunorožaca zaštićene putem Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES), afričke vrste još uvijek nisu uvrštene. BirdLife podržava nedavni prijedlog da se i afričke vrste, uključujući bradušastog kljunorošca, uključe u zaštitu, te se nada da će to biti usvojeno na predstojećoj CITES konferenciji u Uzbekistanu u studenom.
Priča o dva otoka u Indijskom oceanu
Tropske šume Madagaskara predstavljaju važno stanište za mnoge ptičje vrste u toj zemlji, no ti su ekosustavi pod snažnim pritiskom ljudskih aktivnosti. Poljoprivreda po metodi „spali i posij“ te nekontrolirani požari među glavnim su razlozima zabrinjavajućeg gubitka šumskih staništa posljednjih godina, što je dovelo do toga da je 14 endemskih šumskih vrsta ptica premješteno u kategoriju gotovo ugroženih, a tri u kategoriju ugroženih.
Vony Raminoarisoa, izvršna direktorica organizacije ASITY Madagascar (lokalnog partnera BirdLifea), izjavila je: „Iako gotovo sve ove vrste žive u zaštićenim područjima, promjena u njihovom statusu znači da su potrebni dodatni napori u zaštiti, osobito kroz jačanje istraživanja kako bi se spriječio daljnji pad brojnosti.“
Jedna od tih vrsta je maslinastoleđi asiti (Philepitta schlegeli), čiji mužjaci imaju upečatljive plave i zelene mrlje na licu. Ova se ptica nalazi isključivo u netaknutoj šumi sjeverozapadnog Madagaskara, a procjenjuje se da joj populacija opada za više od 30% po desetljeću zbog brzog krčenja šuma u njenom arealu, zbog čega je sada klasificirana kao ugrožena (Vulnerable).
Unatoč tim zabrinjavajućim vijestima, jedan od ciljeva ažuriranja IUCN-ove Crvene liste je istaknuti negativne trendove kako bi se za vrste kojima je to najpotrebnije provele odgovarajuće mjere očuvanja. A imamo dokazano rješenje za gubitak staništa – obnovu prirode!
Otok Rodrigues jedan je od najudaljenijih naseljenih otoka na svijetu, smješten oko 600 km istočno od Mauricijusa. Rodrigues je izgubio 10 od svojih 12 endemskih ptičjih vrsta zbog krčenja šuma, ispaše stoke i uvođenja predatora. Dvije preostale vrste, rodrigeška pletilja (Foudia flavicans) i rodrigeški trstenjak (Acrocephalus rodericanus), također su bile na rubu izumiranja – 1968. zabilježeno je samo 5–6 parova pletilje, a 1979. svega 8–9 parova trstenjaka.
Obje vrste danas su klasificirane kao „najmanje zabrinjavajuće“ (Least Concern), zahvaljujući obnovi prirodnih šuma koju vodi mauricijski partner BirdLifea – Mauritian Wildlife Foundation (MWF). Zahvaljujući tim naporima, populacija pletilje porasla je na oko 20.000, a trstenjaka na oko 25.000 jedinki, te se obje vrste sada mogu pronaći u gotovo svim prirodnim šumama otoka.
Dr. Vikash Tatayah, direktor očuvanja u MWF-u, izjavio je: „Predivno je vidjeti povratak dviju vrsta koje su prije 60 godina bile na rubu izumiranja, a sada su česte čak i u dvorištima i sekundarnim šumama. Oporavak ovih vrsta na Rodriguesu postignut je isključivo obnovom i zaštitom staništa – bez uzgoja u zatočeništvu, hranjenja, genetskog nadzora ili složenih istraživanja – što pokazuje da je povratak ptica pjevica s ruba izumiranja moguć, te daje tračak nade za sve vrste pjevica diljem svijeta.“
