Zimsko prebrojavanje ptica vodarica, poznatije pod kraticom IWC i ove se godine pokazao kao jedna od najdražih volonterskih aktivnosti velikog broja zaljubljenika u ptice. Ipak, to nije samo akcija!
Dio je to godine koji svi kolokvijalno zvani “ptičari” strpljivo čekaju spremni kako bi se satima i danima smrzavali na hladnoći siječanjskih zima. Iza nas je još jedna godina IWC-a, ali ova je bila malo drukčija: upravo ove godine slavimo velikih 60 godina od pokretanja prve ovakve akcije u svijetu. Za one koji možda nisu upućeni, zimsko prebrojavanje ptica vodarica u svijetu se provodi od 1967. dok su se vrijedni ornitolozi hrvatske scene ovoj akciji prvi puta pridružili davne 1982. godine.
Usprkos velikom globalnom porastu zainteresiranosti za sudjelovanje u ovoj akciji, ovim tekstom bi se prvenstveno osvrnuli upravo na sve vas koji godinama u njoj sudjelujete, pomno pratite te čekate pravi trenutak da svoj prvi terenski izlazak pretvorite u siječanjsku smrznutu avanturu.
U Hrvatskoj iz godine u godinu sudjeluje sve više promatrača, a samim time se svake godine sve više lokacija i obilazi. Iako koordinacija i skupljanje podataka ide izuzetno lijepo i brzo (veliko vam hvala na tome u ime svih koordinatora!) svake godine nedostaje ono glavno – rezultati. Iako se rezultati volontera često prikupe u dogovorenom roku, oni dolaze u različitim formatima i stanjima, što generalno otežava i oduži njihovo pročišćavanje. Ako i dođe do njega, rijetko se nađe vremena za izradu analize neposredno nakon akcije. Ali to nije slučaj i ove godine! Kao zahvalu svim dosadašnjim volonterima, poziv novim volonterima i u čast velikih 60 godina ove akcije odlučili smo se potruditi i predstaviti vam izvještaj po regijama.
Od najinteresantnijih podataka odlučili smo vam prikazati zabilježeni broj vrsta ptica te zabilježen broj jedinki po regiji. Kako bismo imali okviran uvid u navedene podatke prikazat ćemo i broj obiđenih lokaliteta, a za sliku volonterskog napora prikazat ćemo i broj volontera koji je sudjelovao na tim lokalitetima. Nadalje, kako biste otkrili koje lokacije su najpoželjnije pticama, prikazali smo pet lokacija s najviše različitih vrsta kao i pet lokacija s najviše prebrojanih ptica.
Jeste li spremni?
SJEVERNA HRVATSKA
Sjevernu Hrvatsku ove zime krasile su 62 različite vrste sa zabilježenih 6 616 jedinki ptica. Ovi podaci sakupljeni su na ukupno 29 različitih lokaliteta koje je obišlo 18 volontera uz podršku zaposlenika Javne ustanove za zaštitu prirode Međimurska priroda, predstavnika Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Koprivničko – križevačke županije, predstavnika Općine Legrad i Lovačke udruge “Kuna” Legrad. Od lokacija s najviše različitih vrsta treba izdvojiti poligone Varazdinsko jezero i Drava-27 (Varazdin-Svibovec Podravski) na kojima je ukupno izbrojana 41 vrsta. Usprkos velikom broju vrsta, treba uzeti u obzir da su ove godine te dvije lokacije prebrojavane zajedno, pa iz tog razloga ovaj broj uvelike odstupa od ostalih. Iduća lokacija s najviše zabilježenih vrsta je Drava-25 (Donja Dubrava-Sv.Marija) sa 17 vrsta, a slijede ju šljunčara Cingi Lingi s 15, šljunčara Soderica 1 s 13 i šljunčara Delekovec s 12 različitih vrsta ptica. Kada je riječ o jedinkama, najveću brojnost ponovno iz već spomenutog razloga imaju Varazdinsko jezero i Drava-27 (Varazdin-Svibovec Podravski) na kojima su prebrojane 2 163 ptice. S više od 1 000 ptica ističe se još i teritorij šljunčara Totovec na kojoj su izbrojane 1 203 ptice. Slijede ju šljunčara Delekovec s 599, šljunčara Cingi Lingi s 534 i Drava-25 (Donja Dubrava-Sv.Marija) s 501 prebrojanom pticom.
Od najčešće zabilježenih vrsta u ovoj regiji imamo divlju patku (Anas platyrhynchos) koja je prebrojana 1 256 puta, lisku (Fulica atra) koja je zabilježena 922 puta, galeb klaukavac (Larus michahellis) sa 810 jedinki, glavata patka (Aythya ferina) sa 792 jedinke i crvenokljuni labud (Cygnus olor) koji je bio viđen 503 puta. Od vrsta koje su najrjeđe zabilježene i samim time jedan od najinteresantnijih nalaza izdvajamo gusku glogovnjaču (Anser fabalis) i utvu (Tadorna tadorna) koje su zabilježene svega jednom, egipatsku gusku (Alopochen aegyptiaca) i patku lastarku (Anas acuta) koje su zabilježene dva puta i na kraju četiri bijela ronca (Mergellus albellus).
ISTOČNA HRVATSKA
S obzirom na to da je ova regija znatno veća od prethodne, realno je očekivati i veći broj vrsta, ptica, lokaliteta i volontera. U ovoj regiji prebrojane su 123 različite vrste, među kojima je zabilježeno 94 837 jedinki. Sveukupno je monitoring odrađen na 92 lokacije koje su posjeila 29 volontera. Od lokacija na kojima je zabilježen najveći broj različitih vrsta treba izdvojiti lokalitet Dunav-Sava-kanal sa 46 vrsta, ribnjak Jasinje (Jelas) na kojem su zabilježene 42 vrste, ribnjak Donji Miholjac s 40, ribnjak Grudnjak s 35 i Park prirode Kopacki rit: Podunavlje-Kozjak s 33 vrste. Najviše jedinki zabilježeno je na lokalitetu rebnjak Jasinje (Jelas) na kojem je prebrojano čak 28 905 jedinki. Nakon njega se nalaze ribnjaci Grudnjak sa 6.607, ribnjaci Donji Miholjac s 4 930, Park prirode Kopacki rit: Podunavlje-Kozjak s 4 125 i ribnjak Sloboština s 4 015 jedinki. Listu najčešćih vrsta ove regije predvodi divlja patka (Anas platyrhynchos) koju su volonteri prebrojali 24 173 puta, ždral (Grus grus) s 18 024 primjerka, veliki vranac (Phalacrocorax carbo) s 10 020 jedinki i liska (Fulica atra) s 5 484 jedinke. Najrjeđe zabilježene jedinke ove regije su mandarinka (Aix galericulata) i američka mandarinka (Aix sponsa) koje su zabilježene samo jedanput. Kod obje vrste treba spomenuti da su to jedinke koje su pobjegle iz zatočeništva. Mandarinke se pronalaze na širem području Hrvatske, a za američku mandarinku to još nije zabilježeno. U svakom slučaju, ovo su vrijedni nalazi uz pomoć kojih dalje možemo pratiti njihovo stanje u prirodi. Nakon ovih na prvi pogled neobičnih pataka na red dolaze i ostale vrste koje su zabilježene svega jednom. To su riječni galeb (Chroicocephalus ridibundus), mali ronac (Mergus serrator), mali vranac (Microcarbo pygmaeus), patka gogoljica (Netta rufina) i pršljivac (Philomachus pugnax). U ovoj regiji se usuđujemo napraviti malu iznimku i uz sve spomenute podatke i vrste želimo izdvojiti da je u četiri slučaja zabilježeno prisustvo vrlo rijetkog orla krstaša (Clanga clanga)!
SREDIŠNJA HRVATSKA
Kad je u pitanju Središnja Hrvatska brojke su slijedeće: ove godine izbrojana je 81 različita vrsta i sveukupno 61 745 jedinki na 133 različita lokaliteta. Ovim brojkama doprinjelo je 78 volontera uz podršku zaposlenika JU Parka prirode Lonjsko polje. Najviše vrsta zabilježeno je na lokalitetima ribnjaci Pakracka Poljana na kojoj su izbrojane 34 vrste, zatim ribnjaci Siscani s 28 vrsta, ribnjaci Koncanica s njih 27, ribnjaci Lipovljani i ribnjaci Narta na kojima su prebrojane 24 vrste te na kraju ribnjaci Vuksinac s ukupno 23 vrste. Lokaliteti s najviše prebrojanih individualnih ptica su akumulacija Pakra na kojoj su prebrojane 10 244 ptice, Sava-33 s ukupno 7 895 ptica, ribnjaci Koncanica s 7 850 ptica, ribnjaci Pakracka Poljana s 3 691 pticom, i Sava-32 s 3 637 prebrojanom pticom. Najčešće prebrojana vrsta bila je divlja patka (Anas platyrhynchos) koja je prebrojana 18 248 puta, patka kržulja (Anas crecca) koja je prebrojana 5 508 puta, patka zviždara (Anas penelope) s 4 558 jedinki i liska (Fulica atra) s 4 130 jedinki. U ovoj regiji zbog teške dostupnosti određenih lokaliteta uobičajeno prebrojavanje nije bilo moguće pa se ono vršilo pomoću drona koji je zabilježio još minimalno 12 163 jedinke ptica koje pripadaju porodici pataka, ali čiju točnu vrstu nije moguće odrediti. Najrjeđe zabilježene jedinke ove regije bile su mala bijela čaplja (Egretta garzetta), crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) i krivokljuna prutka (Tringa nebularia) koje su viđene svega jedanput, mala prutka (Actitis hypoleucos) koja je prebrojana dvaput i pontski galeb (Larus cachinnans) koji je pronađen u četiri navrata.
JUŽNA HRVATSKA
Na jugu je ove godine prebrojano 115 različitih vrsta i 35 355 jedinki na 97 različita lokaliteta. U tome je sudjelovalo 32 volontera. Najviše vrsta zabilježeno je na lokaciji Vransko jezero (Pakostane) lake na kojoj su prebrojane 42 različite vrste. Slijede ju Paška solana s 27 vrsta, Usce Neretva na kojoj su nađene 24 vrste te Jezero Peruca i Ninska solana s 23 vrste. Lokacija s najviše zabilježenih vrsta je uvala Stobrec na kojoj je zabilježeno 4 983 jedinki, a na lokaciji Vransko jezero (Pakostane) zabilježene su četiri jedinke manje odnosno njih 4 979. Zatim se na lokaciji Parilima (usce Neretve) zabilježilo 2 227 ptica, na morskoj obali Splita njih 2 102 i na poslijetku na Pantanu njih 1 990. Najčešće prebrojane vrste ove regije su bili galebovi klaukavci (Larus michahellis) kojih je bilo 8 108, riječni galebovi (Larus ridibundus) kojih je prebrojano 6 336, liske (Fulica atra) kojih je izbrojano 5 267 i patka zviždara (Anas penelope) koja je prebrojana 2 241 puta. Uz spomenute vrste galebova, na lokalitetima u ovoj regiji se našlo i njih 1 778 kojima je bilo nemoguće odrediti točnu vrstu. Najrjeđe vrste zabilježene na ovim lokalitetima su siva guska (Anser anser), guska glogovnjača (Anser fabalis), morski vranac (Gulosus aristotelis), veliki galeb (Larus marinus), prugasti pozviždać (Numenius phaeopus), crvenokljuna čigra (Sterna hirundo) i dugokljuna čigra (Thalasseus sandvicensis) s po jednom jedinkom. Od interesantnih nalaza zabilježena je i crna patka (Melanitta nigra) u dva slučaja te plamenci (Phoenicopterus roseus) i sredozemni galebovi (Larus audouinii) s tri jedinke.
ZAPADNA HRVATSKA
Na zapadu smo ove godine zabilježili 74 vrste i 14 184 jedinki na 44 različita lokaliteta. U monitoringu je sudjelovao 61 volonter. Najveći broj vrsta zabilježen je na lokalitetu ribnjak Draganici gdje ih je prebrojano 26. Slijede ga lokaliteti Mirna-1 (Lozari – ušće) s 22 i Jezero Sabljaci s 20 vrsta. Nakon njih, lokalitet s najviše vrsta je bila Supetarska Draga s njih 16, a zadnje mjesto dijele akumulacije Butoniga i Gusic Jezero s po 15 vrsta. Lokaliteti s najviše prebrojanih individualnih ptica su Nacionalni park Brijuni u kojem je izbrojano 3 414 jedinki, zatim Jezero Sabljaci s 2 169 i akumulacija Gusic Jezero s 1 259 jedinki. Manje od 1 000 ptica imali su lokaliteti morske obale Rijeke s 844 jedinke i akumulacija Butoniga sa 758 ptica. Vrsta koju su vrijedni volonteri najčešće zapazili je galeb klaukavac (Larus michahellis) koji je zabilježen 4 708 puta, zatim liska (Fulica atra) s 2 072 opažanja i divlja patka (Anas platyrhynchos) koja je viđena 1 470 puta. Zadnja vrsta na ovom popisu, sa 698 opažanja je glavata patka (Aythya ferina).
Najrjeđe zabilježene vrste bile su mandarinka (Aix galariculata), lisasta guska (Anser albifrons), bukavac (Botaurus stellaris) i, na tom području sad već dobro poznata gavka (Somateria mollissima) s po jednom jedinkom u cijeloj regiji. Valja izdvojiti i patku crniku (Aythya marila) kao i ušatog gnjurca (Podiceps auritus) koji su bili viđeni po dvije jedinke svaki.
A za kraj evo i malo finalnih brojeva za one kojima nije dosta!
Zajedničkim trudom u svim regijama zabilježili smo čak 163 vrsta i ukupno 212 737 jedinke! Velika zahvala ide prema čak 198 volontera, ali isto tako i poziv svima koji se žele uključiti u IWC monitoring u 2027. da više ne čekaju nego budu dio ove avanture. Lokalitet s najviše zabilježenih vrsta u Hrvatskoj je Dunav-Sava-kanal sa nestvarnih 46 vrsta koji se smjestio u Istočnoj regiji, a odmah za njim po broju vrsta je Vransko jezero (Pakoštane) na kojoj su prebrojane 42 različite vrste. Najviše jedinki na jednom lokalitetu je prebrojano na ribnjaku Jasinje (Jelas) kojeg je krasilo čak 28 905 ptica. Daleko najčešće zapažena vrsta bila je divlja patka (Anas platyrhynchos) koju su volonteri prebrojali čak 45 147 puta.
Za ovu godinu je to sve od nas, a ako su vas ovi brojevi razveselili pozivamo vas da već sada rezervirate sredinu siječnja 2027. i zajedno s hrvatskom zajednicom ljubitelja ptica budete dio ove dugogodišnje priče!
