Pojam vlažno područje obuhvaća raznolika staništa poput tršćaka, vlažnih livada i šuma, morskih staništa, jezera, ribnjaka, rijeka i nasipa, ali i lokvi. Ipak, vlažna staništa nisu samo slikovita mjesta u prirodi, već su njhove uloge; poput reguliranja vodenog ciklusa, filtriranja vode, pružanja staništa za brojne vrste i mikroorganizme, ključne u održavanju bioraznolikosti.

Važnost i opće čuvanje vlažnih područja, naročito kao staništa ptica močvarica, prepoznato je prije više od pola stoljeća kada je potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti (tzv. Ramsarska konvencija) koja pruža okvir za nacionalno djelovanje i međunarodnu suradnju za očuvanje i mudro korištenje ovih područja i njihovih resursa, Konvenciju je do danas potpisala 171 zemlja svijeta, a 2414 vlažnih staništa istaknuta su kao područja od međunarodne važnosti. U Hrvatskoj je pet područja koja su označena kao vlažna područja prema Ramsaru, a to su Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, ribnjaci Crna mlaka, Vransko jezero i Delta Neretve te ukupno čine površinu od 93.590 hektara.

Posljednjih godina, ni ova staništa, kao ni vrste koje u njemu obitavaju, nisu lišena brojnih prijetnji, bilo da je riječ o urbanizaciji područja, klimatskim promjenama, onečišćenju vode ili napuštanju tradicionalnih praksi. Najugroženiji su ekosustav i nestaju gotovo tri puta brže nego šume. U prošlosti su se čak smatrala nepoželjnim područjem zbog obitavanja komaraca, pa ih se isušivalo i koristilo za poljoprivredu. Poznat je, primjerice,  slučaj Brijuna, gdje su vlažna staništa isušena kako bi se iskorijenila malarija i omogućilo naseljavanje otoka.

Lokve kao mala vlažna staništa

Lokve su manje, gotovo jedine, vodene površine u suhom kršu i daleko su najbrojnije vlažno stanište u takvom kamenitom krajoliku. Osim što su bogate florom i faunom, važne su i za čovjeka i njegov način života na kršu. Lokve su nastale prirodno, vezane uz izvor slatke vode ili ih je stvorio čovjek iskoristivši prirodnu konfiguraciju terena. Otvorene su, dostupne svima i relativno plitke. S unutarnje strane obložene su glinom koja zadržava vodu, a često bi ih ljudi dodatno obzidali i učvrstili s vanjske strane, ponajviše kako bi spriječili da stoka ulazi izravno u vodu ili da se mulj ne slijeva i zatrpava lokvu. 

Stoljećima su ovakva mjesta održavala ravnotežu u prirodi, pojila brojna stada i divlje vrste, no danas su napuštena, zaboravljena, pa čak i uništena. Posljedica tog trenda je gubitak bioraznolikosti zbog utjecaja kojeg ovi ekosustavi imaju na vrste kao što su vodozemci i vodeni kukci, kao i na vrste koje ih koriste kao izvor vode za piće.

Koliko su lokve, ali i bunari važni govori činjenica da je na području Parka prirode Učka zabilježeno 40 vodenih tijela, 8 u području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, 213 ih je zabilježeno u Parku prirode Biokovo te čak 207 u najmlađem domaćem parku prirode, na Dinari. To su trenutno poznate lokve i bunari na spomenuta četiri projektna područja, a njihov broj je sigurno i veći, budući da su nekada to bili ključni elementi stočarske infrastrukture. Bez njih, transhumanca i ispaša na planinama poput Dinare i Biokova ne bi bila moguća je su ove dvije planine porozne poput spužve i nemaju trajnih izvora vode. Malo povoljnija je situacija na Učki, gdje postoje povremeni tokovi i izvori vode, ali su neravnomjerno raspoređeni, dok je na Velebitu situacija slična Dinari i Biokovu. 

Nekada su ove lokve održavali mještani kako bi osigurali vodu za svoje životinje i poljoprivredne aktivnosti. Iako su na prvi pogled obične, one su žarišta biljnog i životinjskog svijeta, dok, primjerice, lokva Rovozna u Parku prirode Učka predstavlja i važno odmorište za brojne vrste ptica. Također, od 2006. godine uz tu lokvu održava se tradicionalni ornitološki prstenovački kamp.  

 Obnovimo lokve!

Prije dvije godine započet je projekt Still water revival kako bi se obnovili slatkovodni ekosustavi na hrvatskim krškim planinama; Biokovu, Dinari, sjevernom Velebitu i Učki, ali i kako bi se podržalo očuvanje bioraznolikosti, kao i ljudske aktivnosti na ovim područjima. Na području Dinare je već nekoliko vodenih tijela uspješno obnovljeno, a ove godine kreće obnova i u ostalim zaštićenim područjima. Veseli nas vidjeti kako obnovljene lokve služe svrsi te mještani podržavaju ovakve inicijative, a nerijetko se i sami pridruže kako bi doprinijeli očuvanju ovog neprocjenjivog prirodnog i kulturnog nasljeđa koje bez ljudske intervencije polako tone u zaborav. 

Stoga vas potičemo da pokrenete inicijativu za obnovu lokvi ili bunara u svojoj blizini. Ideje i način kako obnoviti ove male ekosustave možete pronaći u smjernicama za obnovu na tradicionalan način, kako bi obnova dovela do pozitivnog učinka za prirodu, brojne vrste, ali i nas ljude.