Obnova prirode neće uspjeti bez poljoprivrednika, nego samo zajedno s njima, jedna je od ključnih poruka panel-diskusije „Nacionalni plan obnove prirode i budućnost poljoprivrede nakon 2027.“, održane jučer u Šibeniku. Klimatske promjene već mijenjaju uvjete proizvodnje hrane, dok će uspjeh budućih mjera obnove prirode ovisiti o tome hoće li poljoprivrednici u njima biti prepoznati kao partneri te hoće li za njihovu provedbu biti osigurana odgovarajuća financijska sredstva.
Na panelu su sudjelovali Tamara Čimbora Zovko iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Anouk Puymartin iz BirdLife Europe and Central Asia, predsjednica Brodskog ekološkog društva Iris Beneš, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kutnjak s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Tomislav Hudina iz Udruge Biom. Raspravu je moderirao novinar Domagoj Novokmet.
Jedna od središnjih tema bila je potreba da se zaštita i obnova prirode prestanu promatrati kao prepreka poljoprivrednoj proizvodnji. Zdravo tlo, dostupnost vode, oprašivači i očuvani ekosustavi nužni su za proizvodnju hrane, dok klimatske promjene već prisiljavaju poljoprivredu na prilagodbu.
„Ako ne očuvate tlo, nećete imati u što sijati. Ako ne očuvate zdravu vodu, nećete imati što piti i čime zalijevati“, upozorila je Iris Beneš, predsjednica Brodskog ekološkog društva. Istaknula je da se europske politike zaštite prirode u javnosti često predstavljaju kao nešto što Europska komisija nameće Hrvatskoj, iako je zapravo riječ o očuvanju vlastitih prirodnih resursa.
„Poljoprivrednicima moramo dati poštovanje kao ljudima koji nam stavljaju hranu na stol i ne smijemo ih automatski smatrati neprijateljima zaštite prirode“, poručila je Beneš.
Da se odnos prema poljoprivrednicima mora temeljiti na suradnji, a ne samo na propisivanju ograničenja, pokazuje i iskustvo Udruge Biom s terena. Tomislav Hudina, voditelj programa za botaniku i staništa u Biomu, istaknuo je da zaštita prirode, poljoprivreda, šumarstvo, turizam i drugi sektori koriste isti prostor i resurse te da održiva rješenja nije moguće pronaći ako svaki od njih djeluje zasebno.
„Trebamo sjesti zajedno i pronaći rješenje koje će biti na korist svima nama. Čovjek je neodvojivi dio prirode“, rekao je Hudina.
Kao primjer važnosti takvog pristupa prenio je iskustvo razgovora s poljoprivrednicima tijekom Biomovih projekata.
„Jedan nam je poljoprivrednik rekao: ‘Vi ste prvi nakon 30 godina koji ste došli ovdje i niste ništa zabranili prvom rečenicom, nego ste nam dali priliku da kažemo što nas muči i što nama treba.’ Upravo takav pristup pokušavamo koristiti pri planiranju obnove prirode – čuti što ljudima treba i tražiti rješenja koja su dobra i za prirodu i za ljude koji od tog prostora žive“, istaknuo je Hudina.
Klimatske promjene pritom više nisu pitanje daleke budućnosti. Izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kutnjak s Agronomskog fakulteta upozorio je na sve dulje toplinske valove, suše i promjene režima oborina. U kontinentalnim poljoprivrednim područjima temperature iznad 35 stupnjeva mogu zaustaviti fotosintezu čak i kada postoji mogućnost navodnjavanja, dok postojeći sustavi proizvodnje još nisu prilagođeni takvim uvjetima.
Promjene zato neće zahtijevati samo nove tehnologije, nego potencijalno i promjenu kultura koje se uzgajaju. Dugoročno, smatra Kutnjak, poljoprivreda sama može postati važan dio rješenja.
„Nadam se da će poljoprivreda u budućnosti biti alat zaštite prirode i okoliša“, rekao je Kutnjak, podsjetivši da su brojni vrijedni kulturni krajobrazi nastali upravo poljoprivrednom djelatnošću te da je potrebno pronaći zajednički interes moderne poljoprivrede i zaštite prirode.
Hrvatska u međuvremenu priprema svoj Nacionalni plan obnove prirode, kojim će se konkretizirati provedba europske Uredbe o obnovi prirode. Dr. sc. Tamara Čimbora Zovko, viša savjetnica u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, istaknula je da priroda i očuvani ekosustavi nisu odvojeni od budućnosti poljoprivrede.
„Poljoprivreda je neraskidivo povezana s prirodom i uslugama koje pružaju otporni ekosustavi te već sada trebamo težiti održivoj poljoprivredi u budućnosti“, kazala je Čimbora Zovko, dodatno upozorivši na važnost populacija divljih oprašivača za proizvodnju hrane.
Hrvatska bi konačni Nacionalni plan obnove prirode trebala imati do 1. rujna 2027., no dio mjera i projekata obnove, uključujući one povezane s poljoprivrednim ekosustavima, već se provodi. Planiranje se pritom ne zaustavlja na 2030. godini, nego uključuje i dugoročniji pogled prema 2040. i 2050.
Jedno od ključnih otvorenih pitanja ostaje kako će se obnova prirode financirati nakon 2027. godine, s obzirom na aktualne pregovore o novom Višegodišnjem financijskom okviru Europske unije.
Anouk Puymartin, Head of Policy u BirdLife Europe and Central Asia, naglasila je da Nacionalni planovi obnove prirode pružaju priliku za napuštanje dosadašnjeg sektorskog pristupa i povezivanje politika poljoprivrede, zaštite prirode i drugih područja. Klimatska kriza, upozorila je, već ima velike gospodarske posljedice, pri čemu je poljoprivreda među sektorima koji su joj najizloženiji.
Govoreći o pregovorima o budućem europskom proračunu i položaju prirode u europskim politikama nakon 2027., Puymartin je zaključila da je riječ o „povijesnoj prilici koju si ne možemo priuštiti propustiti“.
Rasprava je pokazala da donošenje Nacionalnog plana obnove prirode samo po sebi neće biti dovoljno. Za ostvarivanje njegovih ciljeva bit će potrebno osigurati dugoročno financiranje, stručne kapacitete i kvalitetniju komunikaciju s ljudima koji mjere trebaju provoditi na terenu. Pritom poljoprivrednici ne mogu biti samo korisnici potpora ili objekti novih pravila, nego partneri bez kojih obnova prirode u poljoprivrednom krajoliku neće biti moguća.
Budućnost hrvatske poljoprivrede i budućnost hrvatske prirode zato nisu dva odvojena pitanja: odgovor na klimatske promjene, očuvanje proizvodnje hrane i obnova degradiranih ekosustava morat će se tražiti zajedno.
