Poplavne livade među su najvrjednijim, ali i najugroženijim staništima Vranskog jezera. Njihova se površina tijekom prošlih stoljeća smanjivala, a preostale livade danas dodatno ugrožava širenje trske i drvenastih biljaka. Zato smo na području Crkvina pokrenuli aktivnosti obnove kojima želimo vratiti prostor biljnim i životinjskim vrstama koje ovise o ovom posebnom staništu.
Vransko jezero jedinstven je slatkovodni ekosustav u Dalmaciji, koji čine sama jezerska površina, močvare, trščaci i poplavne livade. Ova raznolika staništa pružaju dom brojnim biljnim i životinjskim vrstama, a njihova očuvanost ovisi o složenoj ravnoteži vode, vegetacije i načina upravljanja prostorom. No današnji izgled jezera znatno se razlikuje od njegova nekadašnjeg stanja. Povijesno je zauzimalo čak tri do četiri puta veću površinu, osobito na sjeverozapadnom dijelu. Izgradnjom kanala Prosika krajem 18. stoljeća, a potom i drugih kanala tijekom 19. i 20. stoljeća, započelo je sustavno isušivanje dijelova jezera i okolnih močvara. Time su stvorene nove površine za poljoprivredu, na kojima su se razvili maslinici, voćnjaci, vinogradi i druge kulture. Istodobno su nestajala prirodna staništa, među kojima su i poplavne livade, važne za mnoge vrste biljaka i životinja. Melioracijski zahvati promijenili su i hidrološke uvjete jezera. Njegova se dubina smanjila za nekoliko metara, povećalo se isparavanje vode, a tijekom plime morska je voda prodirala u jezero.
Staništa koja polako nestaju
Iako trščaci danas prekrivaju velik dio sjeveroistočne obale Vranskog jezera, poplavne livade znatno su manje zastupljene i posebno su osjetljive na promjene u okolišu. Preostale površine ugrožava širenje trske, a na njoj se mjestimice razvija i pavitina. Gusta vegetacija postupno zauzima prostor otvorenih livada, potiskuje druge biljne vrste i smanjuje površine dostupne životinjama. Nestankom otvorenih livada gube se staništa biljaka prilagođenih povremenom plavljenju, a pticama i drugim životinjama smanjuju se mogućnosti pronalaska hrane. Gusta trska otežava pristup plićacima i površinama na kojima se ptice hrane tijekom povlačenja vode i plavljenja livada. Među biljnim vrstama koje ovise o ovakvim staništima ističu se livadni procjepak i močvarni luk. Njihove su se populacije održale na pojedinim malim površinama, primjerice na području Crkvina, dok su na nekim drugim lokacijama nestale. Očuvanje preostalih staništa zato je važno ne samo za održavanje raznolikosti biljaka nego i za sve životinjske vrste koje ovise o poplavnim livadama.
Zajedničkim djelovanjem do očuvanih staništa
Kako bismo zaustavili daljnje zarastanje i poboljšali stanje preostalih poplavnih livada, na području Crkvina, između ornitološke postaje i info-centra, provodimo aktivnosti obnove i održavanja travnjačkih površina. Radovi uključuju košnju trske i uklanjanje dijela drvenastih vrsta, među kojima su konopljika i tamaris. Redovitim održavanjem već postojećih travnjaka nastojimo spriječiti njihovo ponovno zarastanje i očuvati uvjete potrebne za opstanak livadnih biljaka. Posebna se pozornost posvećuje i plićacima uz obalu, gdje se trska uklanja kako bi se povećala površina pogodna za hranjenje ptica, uključujući različite vrste ćurlina. Otvaranjem pristupa plićacima pticama se omogućuje lakše pronalaženje hrane, osobito na područjima koja su važna tijekom migracije i drugih razdoblja njihova životnog ciklusa.
Zajedno s Parkom prirode Vransko jezero, cilj nam je obnoviti i proširiti postojeće površine poplavnih livada te unaprijediti njihovo upravljanje na području Parka prirode. To zahtijeva kontinuiran rad i praćenje promjena jer se jednom obnovljena staništa bez odgovarajućeg održavanja mogu ponovno početi zarastati.
Obnova poplavnih livada pokazuje koliko je za očuvanje prirode važno razumjeti procese koji oblikuju staništa i pravodobno reagirati na promjene. Osim veličine i raznolikosti ptica koje ondje obitavaju, prirodnu vrijednost Vranskog jezera čini i mozaik manjih, međusobno povezanih staništa, od kojih svako ima svoju ulogu. Očuvanjem poplavnih livada čuvamo prostor za livadne biljke, hranilišta za ptice i raznolikost cijelog ekosustava Vranskog jezera.
Za one koji žele znati više: ćurlini
Ćurlinima nazivamo veliki broj vrsta ptica koje zajedno s galebovima i nekim druge manje poznatim skupinama pripadaju u red Charadriformes. Stariji narodni naziv za ćurline je šljukarice, po šljukama koje su narodu bile najpoznatiji predstavnici cijele skupine. U ćurline spadaju i prutke, žalari, zlatari, kulici, vivci, pozviždači, prišljivac, vlastelica, oštrigar… Iako različite vrste ćurlina žive na različitim staništima, od šuma i močvara do travnjaka i pustinja, velika većina vrsta ovisi o položenim muljastim obalama mora, rijeka i jezera. Naročito u seobi, čak i vrste koje se gnijezde na travnjacima, tundri ili golom tlu, skupljaju se i hrane na položenim obalama. Zanimljivo je da su ćurlini razvili dva osnovna načina hranjenja: vrste sa duljim kljunom koje ga koriste da bi iz mulja i pijeska izvlačili beskralješnjake kojima se hrane i vrste sa kratkim kljunom koje brzo trče i sakupljanju beskralješnjake sa površine mulja ili pijeska. U Hrvatskoj se gnijezdi tek nekoliko vrsta ćurlina i sve su malobrojne i ali zato preko Hrvatske seli veliki broj vrsta koji se gnijezdi na krajnjem sjeveru Europe, u hladnoj tundri.
Mala prutka
Na prostranim položenim obalama oceana, a naročito na ušćima velikih rijeka, se često okupljaju u ogromna zajednička jata većeg broja vrsta; ta jata mogu brojati i više desetaka tisuća jedinki. Na hrvatskoj obali Jadrana su takve položene obale rijetke i pod velikim su utjecajem izgradnje i turizma te smo ih uglavnom uništili. Zbog toga ćurlini koji sele preko hrvatske obale imaju malo područja na kojima se mogu odmoriti i nahraniti da bi mogli nastaviti sa seobom. Zbog nedostatka takve obale moramo se posebno brinuti o zaštiti preostale, ali i pokušati formirati takva staništa, naročito tamo gdje neće biti uznemiravanja. Uklanjanjem jednog malog dijela tršćaka uz rub Vranskog jezera planiramo značajno proširiti površinu muljevite obale uz rub Vranskog jezera na način da će takva obala postojati neovisno o vodostaju jezera i neće postojati razdoblja kada, za visokog vodostaja, ne postoji stanište za odmor i hranjenje ćurlina.
