Prije nepunih sto godina nimalo neobičan prizor na nebu iznad slavonskih šuma, dalmatinskih krških planina i kvarnerskih otoka bila je tamna silueta ogromne ptice čiji raspon krila doseže i do tri metra. Ne žuri, ne maše krilima često jer koristi zračne struje i promatra krajolik ispod sebe u potrazi za hranom. To je bio strvinar poznat kao sup starješina, Aegypius monachus.
Njegovo narodno ime “sup starješina” vrlo dobro ga opisuje kao supa koji je najveći, najupečatljiviji, najiskusniji među supovima – onaj koji ima vodstvo ili autoritet.
Danas u Hrvatskoj više ne gnijezdi, a nekada je bio dio svakodnevnog neba. Nastanjivao je Slavoniju – obronke Fruške gore i obronke oko Požege, područje između Save i Drave, Dalmaciju i kvarnerske otoke poput Svetog Grgura. Bio je prisutan i u planinama i u nizinskim područjima, a povijesne bilješke govore da je u 19. stoljeću kod nas bio redovit prizor, osobito u kontinentalnoj Hrvatskoj. U to vrijeme zajedno su s njim živjele još dvije vrste strvinara – bjeloglavi sup (Gyps fulvus) i crkavica (Neophron percnopterus) – čineći nekada raznovrsnu skupinu strvinara na našem prostoru.
No tijekom 20. stoljeća taj svijet postupno nestaje. Promjene u načinu stočarstva, promjene u sanitarnim legislativama koje nalažu uklanjanje uginulih životinja iz prirode, trovanja olovom i otrovnim mamcima namijenjenim predatorima u stočarstvu, zatim krivolov, ali i gubitak starih stabala velikog promjera na kojima se gnijezdio, doveli su do toga da sup starješina u Hrvatskoj nestane kao gnijezdeća vrsta. Do sredine stoljeća više ga nije bilo u Hrvatskoj, a posljednja opažanja i gniježđenja bilježena su još samo povremeno i rijetko. Danas je njegova gnijezdeća populacija u Hrvatskoj označena kao regionalno izumrla, isto kao i gnijezdeća populacije crkavice koja izumire u drugoj polovici 20. stoljeća.
Sup starješina jedna je od najvećih ptica grabljivica na svijetu: teži do četrnaest kilograma i ima raspon krila koji može prelaziti tri metra. Nastanjuje Europu i Aziju. Za razliku od većine grabljivica, ne lovi živi plijen. Njegova uloga je drugačija, ali jednako važna, on čisti prirodu od strvina i na taj način spriječava širenje zaraza. Ne natječe se sa bjeloglavim supom već s njim vrlo dobro i vrlo rado koegzistira. Njegova strategija se u ekosustavu razlikuje od one bjeloglavog supa. Svoj snažan kljun koristi kako bi otvorio kožu i čvrsta tkiva strvine, često prije drugih strvinara. Dok bjeloglavi sup dolazi u velikim skupinama i hrani se mekšim dijelovima, sup starješina često dolazi sam ili u malim skupinama i ima ključnu ulogu u otvaranju strvina. Na taj način, različite vrste supova zajedno funkcioniraju kao savršeno usklađen sustav prirodnog čišćenja. Sup starješina vrsta je čijim se očuvanjem štiti čitav niz drugih organizama i staništa. Njegova prisutnost znači velike, očuvane i funkcionalne ekosustave. A njegova odsutnost govori jednako mnogo.
Njegova ekologija otkriva i zašto je pomalo zahtjevan. U Europi se gnijezdi u pravilu na velikim stablima stvarajući golema gnijezda koja se godinama povećavaju i mogu doseći više od dva metra u promjeru. Parovi ostaju vjerni i teritoriju i gnijezdu kroz cijeli život, a ciklus razmnožavanja je spor: jedno jaje godišnje, dugo razdoblje inkubacije i još duže odrastanje mladunca.
Danas je globalna populacija supa starješine gotovo ugrožena, a njegova populacija i dalje opada. Ipak broj u Europi je u porastu – zahvaljujući velikim naporima na očuvanju! Projekti očuvanja i ojačavanja preostale europske populacije ali i projekti reintrodukcije, odnosno ponovnog povratka vrste, već se provode u Španjolskoj, Portugalu i Bugarskoj. Posljednjih godina zabilježeni su povremeni dolasci jedinki u Hrvatsku na Kvarner iz programa reintrodukcije u Bugarskoj. Pojave jedinki supova ove vrste, poput “Rige” na Krku ili “Kutelke” na Cresu, podsjetile su stručnjake i javnost da se priroda može obnoviti, ali samo ako se za to ponovno stvore uvjeti. Više nije dovoljno prirodi ne štetiti, već prirodu moramo aktivno štititi jer se sama teško oporavlja. Posljednjih godina populacija bjeloglavog supa u Hrvatskoj se značajno oporavila zahvaljujući dugogodišnjim naporima očuvanja. Ovaj pozitivan trend pruža nam snažnu osnovu i ohrabrenje za razmišljanje o mogućnostima da sup starješina ponovno savije svoje gnijezdo u Hrvatskoj i širi svoja veličanstvena krila našim nebom.
Sup starješina (Aegypius monachus)
Sup starješina Aegypius monachus (Linnaeus, 1766)
Red: FALCONIFORMES – sokolovke
Porodica: Accipitridae – bukoč, jastrebovi, škanjci i orlovi
Jedini predstavnik roda Aegypius
Globalna kategorija ugroženosti: gotovo ugrožena (NT)
Trend populacije: u opadanju
Kategorija ugroženosti u Hrvatskoj:
regionalno izumrla (RE) gnijezdeća populacija
