Vuk Canis lupus jedna je od pet vrsta velikih zvijeri koje obitavaju u Europi. Sisavac je i predator koji se nalazi na vrhu prehrambene piramide. To znači da kaskadnim efektom pridonosi ravnoteži ostalih vrsta i njihovih staništa zbog čega je važan čimbenik za održavanje ekosustava. Teritoriji vukova vrlo su veliki, stoga je uslijed povećanja ljudskih aktivnosti posljednjih stoljeća njihova rasprostranjenost i brojnost drastično pala. Globalno najčešći su uzroci ubijanje od strane čovjeka, gubitak ili fragmentacija njihovih staništa, gradnja prometne infrastrukture, lov i krivolov, gubitak izvora hrane i dr.
Vukovi su u Europskoj uniji zaštićeni međunarodnom Bernskom konvencijom o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa koja se u EU-u provodi Direktivom o staništima, točnije Dodatkom II. i IV. u slučaju vuka. Upravo zahvaljujući toj Direktivi, koja je stupila na snagu 1992. godine, vuk i formalno je postao „strogo zaštićena vrsta” te su njegove zamalo istrijebljene populacije prošlih desetljeća značajno obnovljene. To predstavlja jedan od najvećih uspjeha u očuvanju divljih životinja u povijesti EU-a. Ipak, ciljevi Bernske konvencije nikad nisu do kraja postignuti, a novi politički obrati u EU-u riskiraju potkopati taj povijesni uspjeh.
Europska komisija predvođena predsjednicom Ursulom von der Leyen objavila je u rujnu 2023. priopćenje za medije u kojem je najavljeno donošenje prijedloga za smanjenje statusa zaštite vukova zbog, kako je navedeno, opasnosti koje koncentracija vučjih čopora predstavlja za stoku i potencijalno ljude. Spekuliralo se da je ta odluka bila privatno motivirana s obzirom na to da je prethodne godine vuk ubio ponija u vlasništvu von der Leyen, nakon čega je došlo do zaoštravanja europske politike prema toj vrsti, no to nije jedini razlog zašto ta odluka predstavlja svojevrstan politički presedan. To je također prvi put da je u postupku donošenja odluka zanemaren znanstveni pristup odnosno pouzdani dokazi koji pobijaju argumentaciju za smanjenje statusa zaštite vuka.
Naime, Europska komisija i u svojoj je dubinskoj analizi situacije s vrstom Canis lupus u Europskoj uniji objavljenoj krajem 2023. došla do zaključka da je utjecaj vukova na stočarstvo na razini cijele Europe ograničen – premda na lokalnoj može biti značajan – te da u Europi u 21. stoljeću nije postojao nijedan zabilježeni smrtonosni napad vuka na ljude. Napadi na stoku nerijetko su bili povezani s neodgovarajućim nadzorom i/ili nedostatkom fizičke zaštite. Usprkos tomu, većina zemalja članica usvojila je prijedlog Europske komisije o smanjenju statusa zaštite vuka i zatim je Stalni odbor Bernske konvencije usvojio smanjenje zaštite 26. rujna 2024. Odluka je stupila na snagu 7. ožujka 2025. Valja napomenuti da je EU i dotad već dozvoljavala „odgovorno gospodarenje” populacijom vuka, uključujući odstrel.
Nakon 18 mjeseci guranja nove politike, u ožujku ove godine Europska komisija predložila je izravnu izmjenu statusa zaštite vuka prema Direktivi o staništima. Tom bi se odlukom u Dodacima Direktivi koji se odnose na vuka njegova zaštita smanjila sa „strogo zaštićenog” na „zaštićenog”, čime bi, kako je navedeno u prijedlogu Komisije, zemlje članice dobile dodatnu fleksibilnost u prilagodbi mjera svojim regionalnim okolnostima. Predstavnici zemalja članica zatim su 16. travnja u Odboru stalnih predstavnika bez rasprave prihvatili prijedlog EK-a. Što se tiče Europskog parlamenta, koordinatori iz Odbora za okoliš EP-a (ENVI) odlučili su usvojiti prijedlog EK-a u tzv. „hitnom postupku”, što znači također bez rasprave, u Odboru ENVI, s izravnim glasovanjem na plenarnoj sjednici koja će se održati 8. svibnja. To su zadnji dostupni podaci u trenutku pisanja ovog teksta.
Iako predmetne izmjene Bernske konvencije i Direktive 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta (Direktiva o staništima) ostavljaju mogućnost državama članicama da zadrže strogu zaštitu vuka, moguće je da će ove promjene ostaviti posljedice i na status vuka u Hrvatskoj. U hrvatskom zakonodavstvu vuk je strogo zaštićena vrsta u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19) i Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13, 73/16). Za osiguranje očuvanja vuka u Hrvatskoj izrađen je i Plan upravljanja vukom u Hrvatskoj za razdoblje 2010. – 2015., a trenutačno je u izradi novi plan. Posljednje izvješće Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP) o stanju populacije vuka u Hrvatskoj izašlo je u veljači 2017. za 2016. godinu.
U Hrvatskoj obitavaju vukovi dinarsko-balkanske populacije. Do prošlog su stoljeća nastanjivali cijelu površinu Hrvatske, no do ranih 90-ih njihova su se prirodna staništa svela na Gorski kotar i Liku, a vjerovalo se da ih u Dalmaciji više nema. Idućih su se desetljeća njihove populacije počele oporavljati, bilo gustoćom na postojećim staništima ili širenjem na nova. Prema podacima iz prvog desetljeća 2000-ih, nastanjivali su Gorski kotar, Liku, Dalmaciju, južne padine Velebita te okolicu Ravnih kotara, Kaštela i Biokova, Banovine i dio Karlovačke županije. Službeni podaci Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije navode da se njihova rasprostranjenost prostire preko devet hrvatskih županija. Prema podacima iz 2015., populacija vuka u prosjeku je iznosila 156 jedinki raspoređenih u 49 čopora, od kojih su 22 čopora granična.
Vukovi su u Hrvatskoj pod lovnim i poljoprivrednim pritiscima. Prema zadnje dostupnim službenim podacima, najčešći uzrok smrti lokalnih populacija vukova stradavanje je zbog prometa, no zabilježeni su i slučajevi smrtnosti zbog trovanja, zamki, borbi s psima čuvarima stada i nezakonitog odstrela. Smrtnost zbog ilegalnog odstrela i namjernog trovanja je sigurno višestruko veća od zabilježene što je i očekivano kod ilegalnih radnji koje počinitelji namjerno prikrivaju. Smatramo da je broj jedinki koje stradavaju zbog ilegalnog odstrela i trovanja veći od smrtnosti u prometu. Problem u upravljanju populacijom vuka u Hrvatskoj predstavlja i nedostatak službenih podataka o brojnosti koji je osnovni preduvjet za donošenje odluka o regulaciji populacije na područjima s izraženim konfliktima te potrebom za odstrelom. Također, odstrel se kod vrsta koje žive u čoporu pokazao kao neuspješna i kontraproduktivna mjera jer dovodi do rasipanja na šira područja i time potencijalno do još većeg pritiska na stočarstvo. U javnosti se pojavljivanje pojedinačnih jedinki u blizini naselja redovito prikazuje kao dokaz velike brojnosti iako je vjerojatnije u pitanju posljednja jedinka iz čopora gdje su ostali članovi ubijeni.
Uzimajući u obzir sve navedeno, ali prije svega i važnost vuka za ekosustave, odluke o smanjenju stupnja zaštite vuka dodatno će produbiti polarizacije u društvu u pogledu te vrste. Izmjene Direktive o staništima morat će se prenijeti u nacionalno zakonodavstvo zemalja članica, a hrvatsko će Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije morati odlučiti hoće li smanjiti stupanj zaštite vuka. Ako se za to odluči, to može dovesti u pitanje mogućnost isplate financijskih odšteta i davanje podrške domaćim poljoprivrednicima kojima je takva podrška važna. S obzirom na stanje u okolišu, odnosno na krizu gubitka bioraznolikosti i druge krize antropogenog utjecaja, izuzetno je važno pronalaziti rješenja koja potiču suživot s prirodom i razumijevanje o važnosti njezina očuvanja.
