S obzirom na obveze iz Uredbe EU-a o obnovi prirode koja se trenutačno prenosi u nacionalno zakonodavstvo, Hrvatska mora definirati jasne nacionalne ciljeve obnove, a onda ih i provesti
Glavna uprava za okoliš Europske komisije objavila je u ponedjeljak, 7. lipnja, Pregled aktivnosti u području okoliša (Environmental Implementation Review) 2025., koji uključuje i izvješće za Hrvatsku. Riječ je o instrumentu za redovno izvještavanje koji je Europska komisija počela primjenjivati 2016. s ciljem poboljšanja provedbe okolišnih politika i zakonodavstva EU-a u državama članicama.
U izvješću se ocjenjuje ostvareni napredak i opisuju glavni preostali izazovi i prilike za poboljšanje provedbe zakonodavstva u području okoliša u Hrvatskoj. Glavni izazovi kojima se bavi izvješće odabrani su prema tome koliko ozbiljno određeno pitanje provedbe u području okoliša utječe na kvalitetu života građana, koliko je Hrvatska daleko od postizanja pojedinih ciljeva i kakve financijske posljedice to ostavlja.
Iako dokument obuhvaća razna tematska područja: kružno gospodarstvo i gospodarenje otpadom, bioraznolikost, onečišćenje te djelovanje u području klime, izdvajamo nalaze koji se odnose na bioraznolikost, ali i na temeljne uvjete za njezinu zaštitu i obnovu, financijski okvir i alate upravljanja okolišem, bez kojih provedba zakona i ciljeva na terenu ostaje ograničena.
Obnova svih degradiranih ekosustava
Sve zemlje članice EU-a, uključujući i Hrvatsku, obvezale su se štititi bioraznolikost i osigurati zdrave ekosustave u skladu s Globalnim okvirom za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala te Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. kao sastavnicom Europskog zelenog plana. U 2024. je donesen i pravno obvezujući instrument – Uredba o obnovi prirode – prema kojoj države članice moraju do 2030. obnoviti 20 % svojih kopnenih i morskih područja do 2030., a do 2050. sve degradirane ekosustave.
Prema izvješću, koje obuhvaća podatke do kraja 2024., Hrvatska je postigla djelomičan napredak u provedbi ciljeva očuvanja u okviru mreže Natura 2000. Ciljevi su utvrđeni za 143 od 745 posebnih područja očuvanja i svih 38 posebno zaštićenih područja. Međutim, potrebno je dodatno zalaganje za dovršavanje tog rada i uspostavu mjera očuvanja za sva područja, a očuvanje unutar mreže Natura 2000 otežava nedostatak učinkovitih mjera i planova upravljanja.
Također, u tijeku su i postupci zbog povrede prava EU-a, između ostalog jer Hrvatska nije pravilno primijenila Direktivu o staništima u postupcima ocjene utjecaja zahvata na okoliš u slučaju vjetroelektrana smještenih unutar ili neposredno pored područja mreže Natura 2000, na što je Biom već više puta upozoravao. Komisija je također pokrenula postupak protiv Hrvatske zbog povrede u pogledu neprovođenja mjera propisanih Direktivom o staništima za praćenje i sprječavanje slučajnog ulova i ubijanja zaštićenih vrsta u aktivnostima ribarskih plovila.
Izvješće naglašava potrebu za ublažavanjem pritisaka na najugroženije ekosustave: travnjake, močvarna područja te šumske i morske ekosustave. Ti pritisci proizlaze iz intenzivne industrijske poljoprivrede, intenzivnog gospodarenja šumama i nezakonite sječe, prekomjernog izlova ribe, masovnog turizma, stihijskog širenja energetske infrastrukture i neodgovarajućeg upravljanja vodama.
Nema ostvarenja ciljeva bez povećanja ulaganja
S obzirom na obveze iz Uredbe EU-a o obnovi prirode koja se trenutačno prenosi u nacionalno zakonodavstvo, Hrvatska mora definirati jasne nacionalne ciljeve obnove, a onda ih i provesti. Pored navedenih najosjetljivijih ekosustava, ciljevi obnove uključuju i urbane i obalne ekosustave te riječne koridore. Istovremeno, utvrđena je potreba za dodatnim ulaganjem u sprječavanje unosa i širenja invazivnih stranih vrsta, uključujući mjere praćenja i upravljanja. Svi ti ciljevi neće se moći provesti bez srazmjernog povećanja ulaganja.
Ukupne potrebe za ulaganjima u okoliš kako bi Hrvatska ostvarila svoje ciljeve – uključujući one vezane uz sprječavanje i kontrolu onečišćenja, kružno gospodarstvo i otpad, zaštitu i upravljanje vodama te bioraznolikost i ekosustave procijenjene su na 2,9 milijardi eura godišnje. Trenutačni manjak ulaganja procjenjuje se na 1,2 m milijarde EUR godišnje, što je iznad prosjeka EU-a. Unatoč dostupnim dodatnim sredstvima (uglavnom u okviru Nacionalnog plana za oporavak i otpornost), taj se manjak nije značajno smanjio. Prema podacima Europske komisije, za bioraznolikost se u Hrvatskoj ulaže tek trećina potrebnih sredstava.
U pogledu upravljanja okolišem, izvješće ponavlja ranije izraženu zabrinutost u vezi s pristupom pravosuđu. Hrvatska mora osigurati bolji pristup sudovima za pitanja povezana s planiranjem zaštite okoliša, osobito za pitanja vode, prirode i kvalitete zraka. Također, mora bolje informirati javnost o pravima na pristup pravosuđu. Iako su ta pitanja iznesena još 2022., u tom pogledu nije bilo poboljšanja. Uz to, prostorni podaci trebali bi biti dostupniji pri provedbi Direktive INSPIRE.
Tri najveće krize
Uz klimatsku krizu i krizu onečišćenja okoliša, galopirajuća kriza gubitka bioraznolikosti ubraja se u najveće globalne krize okoliša antropogenog utjecaja. Da bi se suočila s tim krizama, Europska komisija još je u prvom mandatu Ursule von der Leyen postavila prilično ambiciozan zakonodavni okvir, no on pada u vodu kad izostane jednaka ambicija u njegovoj provedbi. Budući da je za uspješnu provedbu, osim političke volje, ključno osigurati odgovarajuća sredstva, posebno je važno da novi dugogodišnji proračun EU-a, koji će Europska komisija predstaviti sutra, ostane dosljedan postavljenim ciljevima. Ne samo radi prirode, nego i svih nas koji o njoj ovisimo i budućih generacija.
