Volonterka s Učke: To je upravo ono čime se želim baviti u životu

  • 07.10.2020.

Proteklog vikenda 4. listopada završen je tradicionalni ornitološki kamp na Učki koji smo provodili u suradnji s Javnom ustanovom Parka prirode Učka i Udrugom Bioteka, a započeo je 19. kolovoza. Za vrijeme trajanja kampa naši stručni suradnici hvatali su ptice pomoću ornitoloških mreža i prstenovali, uzimali dodatne mjere, određivali vrstu, spol i starost te ih potom puštali na slobodu.

U sklopu edukativnih aktivnosti kamp je ugostio brojne volontere, od domaćih do onih iz Engleske, Gruzije, Slovenije, Portugala, Turske, Italije, SAD-a, Australije i Španjolske, a među njima su i dugoročni volonteri iz projekta Europske snage solidarnosti.

Volonteri ornitološkog kampa na Učki 2020.

Svoje dojmove volonteri su rado podijelili s nama. Bojan i njegov 9-godišnji sin Petar već su dugo prijatelji Bioma i u ornitološkom kampu se sudjelovali već drugu godinu zaredom. Bojan je psiholog u jednom zagrebačkom dječjem vrtiću, a prvi put se upoznao s aktivnostima Bioma tijekom svog rada u izvanškolskom programu za nadarenu djecu. “Tada sam poveo Petra na jedno od njihovih promatranja ptica i on se apsolutno oduševio. Biom je doista pomogao Petru da otkrije svoju strast prema pticama, razvije svoje vještine i produbi ljubav prema biologiji. Znate, sve te općenito dobre stvari”, kazao nam je Petrov otac Bojan.

On osobno u svom svakodnevnom životu nema mnogo prilike boraviti u prirodi: “Ovaj kamp je za mene sjajno mjesto da napunim baterije i smirim se. Sljedeći mjesec, kad ću biti pod stresom na poslu, moći ću se prisjetiti vjetra na licu i topline logorske vatre”.

Biom

Petar

Bojanov sin Petar posjeduje zarazni entuzijazam pametnog djeteta, a teško je prosuditi što više voli – ptice ili roštilj. Nije sramežljiv i rado je dijelio svoje oduševljenje pticama koje bi opazio. Na pitanje što ga je dovelo na Učku, odgovara vrlo jednostavno – ptice! Kazao nam je da mu se sviđa prstenovanje ptica i da želio jednog dana biti prstenovač, barem iz hobija. “I sviđa mi se da mogu prepoznati različite vrste ptica”, dodao je Petar.

Volonterka Joanna

Volonterka Joanna vrlo nam je dojmljivo opisala kako izgleda dan u kampu na Učki:

“Svaki dan za učesnike kampa Učka započinje drugačije. Ako ste na dužnosti postavljanja mreža, vaš dan započet će u 5 ujutro, taman na vrijeme da gledate izlazak sunca. Smjena za doručak budi se nakon sunca i odmah kreće na posao, kako bi jutro drugih bilo ukusno. Možete izabrati da budete u prvom krugu u 6:15 ili spavati i započeti dan doručkom između 7 i 8. Svako jutro vrti se oko vađenja ptica i prstenovanja. Ljudi dovršavaju doručak i žure da vide koje su se ptice imale sreće da se ulove u mreže. Tijekom sporih jutara svi se okupe da nešto prigrizu na brzinu i upoznaju se na zabavan način. U 11 sati je posljednji jutarnji krug ptičarenja. Nakon toga ljudi mogu raditi što god im srce poželi. Većina se odluči za planinarenje i istraživanje okolice Rovozne, neki se odmaraju, drugi jedu ručak, čitaju knjige, crtaju, izrađuju, igraju igre, razgovaraju, spavaju. Nebo je granica kada je u pitanju ovaj dio dana.”

foto: Nika Budagashvili

No, koju god aktivnost izabrali, u 16 sati svi se vraćaju u kamp, nastavlja volonterka Joanna opis dana u kampu. “Počinje večernje prstenovanje. Prvo se mreže ponovno postavljaju i svaki ih sat petero odabranih provjerava. Popodne donose još jednu aktivnost – lonac znanja. Nakon postavljanja mreža i čekanja prve runde, svi imaju priliku naučiti nešto novo. Obično je odgovorna osoba dio osoblja BIOM-a, ali sudionici mogu slobodno održavati vlastite razgovore. Ljudi su već naučili o migraciji ptica, prstenovanju ptica i počecima ornitološkog kampa Učka, ali i o leptirima, vodozemcima, šišmišima, gljivama i biljkama.”

foto: Ivana Selanec

“Večeri mogu biti spore, ali svi se ponovno napune energijom kad se posluži večera. Različiti ljudi koji svakodnevno pripremaju jela znače raznoliku nevjerojatnu hranu, vegetarijansku, vegansku i mesnu. Posljednji krug prstenovanja obavlja se u 20 sati, tako da se ptice mogu odmoriti, a ljudi se mogu opustiti oko logorske vatre, nakon što se natrpaju ukusnom večerom. Prijateljska atmosfera oko vatre potiče na zagonetke i zastrašujuće priče, u kojima svi uživaju prije nego pođu u šator sanjati o čudesnim stvarima”, završava Joanna.

Marko je ove godine osmi put u kampu i jako mu se sviđa kampiranje i okupljanje oko logorske vatre na kojoj je mogao peći hranu. U ornitološkom kampu na Učki sudjelovala je i Maddie, a s njom su iz Njemačke došli njeni prijatelji Kea, Kris i Lotta, svi više-manje u onom razdoblju života kada se moraju odlučiti koji će poziv odabrati. Neki su taj odabir već učinili, a posjetom Učki željeli su dobiti svojevrsnu potvrdu da je njihova odluka bila doista ispravna.

Kad se prijavljivala, Maddie je zanimala prvenstveno zaštita divljih životinja, a sudjelovanje u kampu joj je, kaže, potvrdilo da je to upravo ono čime se želi baviti u životu.

Maddie

“Vidjeti toliko mnogo aktivne strasti i motivacije bila mi je najjača strana ovog kampa. Vidim da ima ljudi koji doista brinu i to me motivira da radim na ovom području. Vodila sam mnoge prekrasne diskusije s mnogo inteligentnih ljudi i imali smo mnogo mogućnosti za učenje. Prekrasan dio udruge je da želiš dijeliti ono što znaš. Svi ti razgovori, sve to znanje, koliko se osjećam bliže sebi i onome što želim raditi u životu”, zaključila je Maddie.

foto: Niko Brajdić