Ako ste ikada razmišljali o zaštiti prirode kao o elitnom poslu sigurno ste bili korak ispred mene. Terenski rad i posao u BIOM-u pružili su mi svakakva iskustva, ali IUCN-ov Europski konzervacijski forum u Bonnu je svako bio nešto novo i, za mene, pomalo egzotično.

Udruga BIOM je predala prijavnicu za članstvo u svjetskoj uniji za zaštitu prirode (IUCN) u svibnju, a u kolovozu smo dobili pozivnicu za sudjelovanje na ovom forumu. Pozivnicu smo prihvatili te sam na forumu sudjelovao kao predstavnik Udruge BIOM.

Nisam nikada gledao na zaštitu prirode iz perspektive ljudi na visokim pozicijama, ali ova konferencija mi je pomogla sagledati stvari i iz tog kuta. Kada ste u velikoj dvorani koja vas podsjeća na snimke zasjedanja UN-a i koja je puna ljudi u odijelima možete se osjećati da ne pripadate tom krugu. Pogotovo ako predstavljate malu udrugu i nosite majicu sa sivim sokolom financiranu iz zadnjeg projekta. U svakom slučaju, zaštita prirode nije samo terenski rad isprepleten sa radionicama, sastancima, znanstvenim radovima i lovom na financije. Netko sve to i financira, izrađuje smjernice, osigurava primjere dobre prakse i širi informacije o svemu tome. U tome sam pronašao glavnu ulogu i smisao IUCN-a.

Bio sam oduševljen dijelovima IUCN-a: moći koju ima (stalni promatrač UN-a u New Yorku, Centar za pravo okoliša u Bonnu, Ured predstavnika za Europsku uniju u Brusselesu), znanjem koje dijeli (Crvene liste, Upravljanje zaštićenim područjima), mogućnostima (preko 1000 organizacija članica, 11000 volontera u 6 komisija).
Nažalost, ima i negativnih strana. Neki sudionici su podijelili svoje strahove u vezi “green washinga” i uloge IUCN-a, a spomenut je i problem sukoba unutar samog IUCN-a.
Također, zatražen je forum u organizaciji IUCN-a na temu europskih poticaja. Ti poticaji su vrlo bitni za očuvanje biološke raznolikosti. Nadam se da će u budućnosti IUCN imati jasniji stav prema tome i da će se traženi forum zbilja i održati.

Nisam bio pripremljen za razgovore o globalnom i europskom IUCN-ovom programu, zajedničkoj poljoprivrednoj politici , TEEB-u, sigurnosti hrane, … Na sreću, neslužbeni dijelovi foruma su mi dali priliku upoznati zanimljive ljude iz vladinih organizacija te nacionalnih i međunarodnih organizacija. Svi su mi pružili svoj doživljaj IUCN-a i pomogli mi razumjeti njegovu ulogu. Također, imam osjećaj da će te poveznice pomoći podizanju kapaciteta BIOM-a, pomoći na postojećim projektima ili pripremiti u potpunosti nove projekte.

Za kraj pitanje: treba li BIOM-u IUCN i možemo li ikako iskoristiti svoje potencijalno članstvo u IUCN-u? Isto pitanje se može postaviti i obratno. Po mom mišljenju, svaki član može doprinijeti te svaki član ima na raspolaganju razne načine da iskoristi svoje članstvo. Na nama je da lobiramo za svoje interese koje nalazimo vrijednima a prepoznavanje istih sa strane IUCN-a ovisi o našoj volji i trudu.

Vedran Lucić