U četvrtak kasno navečer završeni su intenzivni pregovori između Europskog parlamenta, Komisije i Vijeća o željno iščekivanoj Uredbi o obnovi prirode, što je rezultiralo političkim dogovorom triju institucija.

Iako nam je drago vidjeti da su svi ekosustavi izvorno obuhvaćeni uredbom još uvijek uključeni u sporazum, članci su razvodnjeni u usporedbi s izvornim prijedlogom Komisije i stajalištem Vijeća. Razočaravajuće je vidjeti brojna uključena izuzeća i pretjeranu fleksibilnost u pogledu obveza država članica.

U nastavku slijedi naša prva reakcija na glavne komponente sporazuma:

– Opseg kopnene obnove nije ograničen isključivo na područja Natura 2000, ali su dodane značajne rupe u zakonu koje mogu smanjiti ukupnu površinu koju treba obnoviti.

– Zahtjev za sprječavanje propadanja ozbiljno je potkopan, što otežava njegovu provedbu.

– Srećom, konkretni zahtjevi za povećanjem prirode na poljoprivrednim zemljištima, kao i obnavljanje tresetišta, ušli su u ovaj sporazum, ali ponovno uvođenje članka imalo je visoku cijenu davanjem značajnih ustupaka, poput uvođenja mogućnosti pauziranja provedbe zakonodavstva – što se naziva “kočnica za slučaj opasnosti”.

Izvještava se da su takozvani pregovori u trijalogu bili izazovni jer su Vijeće i Komisija radili na pronalaženju zajedničkog jezika sa znatno slabijim stajalištem Parlamenta.

Uredba, prvotno osmišljena za provedbu mjera čiji je cilj obnova najmanje 20% prirode EU-a na kopnu, rijekama i morima do 2030., neočekivano je postala meta agresivne kampanje širenja dezinformacija i zastrašivanja koju je vodila skupina EPP Manfreda Webera, s ciljem spriječiti da ova uredba ikada ugleda svjetlo dana. Zbog toga su brojni ciljevi razvodnjeni usvajanjem stajališta Parlamenta. Učinjeni su mnogi kompromisi i ustupci kako bi se izašlo u susret svim uključenim stranama, uz očekivanje dobivanja potpore čak i od najkonzervativnijih frakcija.

Poziv za donošenje utjecajne Uredbe o obnovi prirode dobio je neviđenu potporu više od milijun građana, poduzeća, znanstvenika i brojnih drugih dionika.

Postignuti sporazum sada moraju odobriti države članice, kao i proći ključno glasovanje u Odboru za okoliš Europskog parlamenta, kasnije ove godine, gdje bi konzervativne skupine mogle ponovno pokušati torpedirati uredbu.

Ako prijedlog uspješno prođe ove korake, proći će kroz konačno glasovanje tijekom plenarnog glasovanja u Parlamentu, koje se očekuje u prosincu 2023.

Sada pozivamo države članice i Europski parlament da odobre ovaj sporazum trijaloga i ne odgađaju prijeko potrebne radove na obnovi koji će pomoći EU-u u borbi protiv klimatske i prirodne krize.

 

Sofie Ruysschaert, suradnica za politiku obnove prirode u BirdLife Europe:

“Laknulo nam je vidjeti da pregovarači nisu potpuno iznevjerili europske građane. Uključivanje ciljeva obnove za poljoprivredna zemljišta i isušena tresetišta daje nam skromnu priliku za svjetliju budućnost, budući da naša sposobnost da imamo hranu i čistu vodu ovisi o tome jesu li ti ekosustavi zdravi i bioraznoliki. Ali pravi lakmus test leži u tome hoće li se ovaj zakon doista pozabaviti zapanjujućim posljedicama klimatske i prirodne krize. A to će se vidjeti samo ako i kada države članice pravilno provedu zakon.”

 

Sergiy Moroz, voditelj politike za vodu i bioraznolikost u European Environmental Bureauu:

“Unatoč značajnim ustupcima učinjenim protivnicima utjecajnog Zakona o obnovi prirode, privremeni sporazum uključuje nekoliko pozitivnih elemenata kao što su ciljevi za preokret smanjenja broja oprašivača ili ponovno uspostavljanje slobodnog toka rijeka. Imperativ je da zakon sada službeno usvoje suzakonodavci prije izbora za EU 2024. i da njegova provedba započne bez odgode kako bi se također omogućilo EU da ispuni svoje globalne obveze o klimi i bioraznolikosti.”