Na poziv lokalnog lovačkog društva na teren su izašli zaposlenici Bioma, obavještena je inspekcija zaštite prirode Državnog inspektorata, policija i članovi Interventnog tima za vuka i risa pri Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.

Zatečeni prizor bio je karakterističan za namjerna trovanja divljih životinja. Dvije lešine teleta ostavljene su kao mamac, s neobičnim ubodnim ranama, a za koje se pretpostavlja da su  poslužile za umetanje otrova. Teladi su odrezane uši, što je očito učinjeno kako bi se uklonila oznaka koja otkriva identitet vlasnika stoke. U njihovoj neposrednoj blizini pronađeni su uginuli vuk i lisica, za koje je zbog proljeva i povraćanja jasno kako su uginuli od trovanja u teškim mukama.

Trovanje je zabranjeno u svim zemljama Europe još od 1980-ih, kako zbog dobrobiti samih životinja i prirode, tako i zbog sigurnosti ljudi, posebice djece. Nažalost, u Hrvatskoj se i dalje koristi kao naizgled „brzo i jeftino rješenje“ problema koje vlasnici stoke imaju s divljim zvijerima (najčešće s vukovima i čagljevima), psima lutalicama ili divljim svinjama. Zbog loše provedbe i primjene zakona te jednostavne nabavke otrova, ova opasna praksa nastavlja se provoditi.

“Trovanje kao način istrebljivanja predatora je praksa koju  bi trebalo u potpunosti iskorijeniti“, izjavio je Ivan Budinski, dipl. ing. šum., zaposlenik udruge Biom, koji je izašao na teren i pričekao dolazak policije. „Najčešći način trovanja životinja u Hrvatskoj je ilegalno postavljanje zatrovanih mamaca. Prilikom ovakvih pokušaja trovanja redovito stradavaju druge divlje i domaće životinje, a u najgorim slučajevima i ljudi! U neposrednoj blizini mjesta trovanja se zadržavaju i dva sura orla, strogo zaštićena vrsta jer ih je u Hrvatskoj samo 25 do 30 parova, te se nadamo kako ih je brza reakcija spasila od smrti u slučaju hranjenja lešinama teladi. Napominjemo da su tako u Hrvatskoj izumrle dvije vrste supova – starješina i crkavica. Supovi su efikasno uklanjali lešine iz prirode i time nas štitili od antraksa i drugih zaraznih bolesti. Godine namjernog trovanja vukova, medvjeda, čagljeva i pasa rezultirale su time da su sup starješina i crkavica izumrli u Hrvatskoj, a ostao je samo bjeloglavi sup na prostoru Cresa i Kvarnera“.

Prema dosadašnjima saznanjima, najčešće korišteni otrovi u Hrvatskoj su karbofuran i metomil. Potrebno je napomenuti da čak i najmanja količina karbofurana može usmrtiti ljude koji dođu u kontakt s njim te je odavno zabranjen u EU. Upravo se pri trovanjima divljih životinja dolazi do spoznaja o još prisutnom krijumčarenju zabranjenih otrova preko državne granice.

Stočarima se u slučaju stradavanja stoke od strane divljih životinja isplaćuje odšteta u iznosu od npr. 600 kn za ovcu, 1500 kn za malo tele ili 5000 kn za kravu. Osim toga, za korištenje i održavanje krških pašnjaka se poljoprivrednik potiče s čak 3000 kn/ha godišnje u sklopu okolišnih mjera što itekako treba imati na umu kada se priča o negativnoj računici koju, zbog šteta od predatora, trpe poljoprivrednici koji stoku napasaju na takvim područjima.

„Kako bi se šteta nastale trovanjem smanjila na minimum potrebno je da su prije svega stočari i lovci, ali i cjelokupna javnost, informirani  o tome što učiniti u slučaju štete učinjene od strane zvijeri, ali i da su educirani i senzibilizirani o vrijednostima hrvatske faune te zašto je važno sačuvati životinje poput vuka, risa, lisice i ostalih divljih životinja. Potrebno je sustavno raditi na edukaciji i informiranju što učiniti u slučaju kad se u prirodi pronađe ili posumnja da je pronađen otrovani leš životinje“, dodao je Budinski, dipl. ing. šum., koji se u Biomu, između ostalog, bavi problematikom zločina protiv prirode.

„Zbog mogućeg daljnjeg trovanje životinja ili ljudi te kako bi se spriječilo sakrivanje dokaza, potrebno je što prije nazvati jedinstveni broj za hitne službe – 112. Za razliku od slučajeva trovanja kućnih ljubimaca, slučajevi trovanja divljih životinja još uvijek se u Hrvatskoj ne obrađuju na zadovoljavajući način, stoga bismo bili zahvalni kad bi se obavijestila i udruga Biom, koja će se potruditi da svaki slučaj trovanja divljih životinja dobije primjerenu pažnju nadležnih institucija“, pojasnio je Budinski.

„Zahvaljujemo lovcima, koji su prepoznali ozbiljnost situacije i odmah reagirali. Bez njih bi ovaj slučaj ostao neotkriven i potencijalno poguban za još živih bića. Ostavljanje zatrovanih lešina u prirodi ugrožava čitav niz životinjskih vrsta, kako divljih, tako i domaćih, ali i ljude, koji se mogu otrovati već samo manipuliranjem lešinama pri na primjer zakapanju“, zaključio je Budinski.

Više informacija o trovanju:

Zaustavimo trovanje divljih životinja