Ptice, otoci, saksofon

Praktički četiri mjeseca pratili smo ptice na otvorenom moru. Zamislite samo: sjedite u malom čamcu, kroz dalekozor gledate ptice kako se uzvijaju nad morem i istovremeno se divite krajoliku.

  • 14.07.2021.

Tako je teško povjerovati da je prošlo više od četiri mjeseca otkako smo prvi put stigli na Lastovo…

Mi smo volonteri Europskih snaga solidarnosti na projektu Birds of a Feather Flock Together udruge Biom. Jedna od aktivnosti našeg volontiranja bila je pomoć u proučavanju i očuvanju morskih ptica lastovskog arhipelaga u okviru projekta LIFE Artina. Suočili smo se s mnogim zadacima od kojih su glavni bili monitoring ptica, pronalaženje i bilježenje mjesta njihova gniježđenja, reguliranje broja invazivnih štakora (Rattus rattus), postavljanje fotozamki  i obrada snimljenih podataka.

Naš tim/ESS volonteri: Estela, Vasilii, Manon, Aida

Lastovsko otočje

Treba napomenuti da lastovski otoci imaju niz osobitosti. Prije svega, oni pripadaju Parku prirode Lastovsko otočje u kojem je na snazi poseban režim zaštite, a čitavim teritorijem patroliraju čuvari prirode. Ne iznenađuje što je otočje zaštićeno: otoci imaju nevjerojatno lijepe krajolike poput borove šume, obalnih litica, kopnenih i podvodnih špilja, a na svim tim mjestima žive brojne rijetke vrste biljaka i životinja. Više detalja možete pronaći na web stranici Parka. Druga značajka otočja je njihova mala populacija, a samo je otok Lastovo naseljen, ali i na njemu živi malo ljudi. Za turiste gotovo da nema zabave, a sve su kavane zatvorene izvan turističke sezone. Međutim, istodobno na otoku postoji mnogo planinarskih ruta koje su izvrsne za šetnju i uživanje u prekrasnim pogledima.

Monitoring ptica

Praktički četiri mjeseca pratili smo ptice na otvorenom moru. Zamislite samo: sjedite u malom čamcu, kroz dalekozor gledate ptice kako se uzvijaju nad morem i istovremeno se divite krajoliku. Zvuči romantično, zar ne? Ali u stvarnosti sve je ipak bilo malo drugačije. Budući da su ta praćenja trajala 3-4 sata i započela već u ožujku, kad je puhala bura, na pučini je bilo prilično hladno, valovi su se dizali zbog ledenog vjetra, zaprskujući nas u lice, pa čak ni tople čarape nisu spasile noge od hladnoće. Unatoč tome, osobno sam zaista uživao u ovoj aktivnosti! Uz to smo nekoliko puta vidjeli neočekivane vrste ptica, poput blune (Morus bassanus) i pupavca (Upupa epops), a osim ptica, neki od nas vidjeli su i kornjače, dupine, pa čak i morskog psa!

Tijekom praćenja morskih ptica

Potraga za gnijezdima

Sljedeći zadatak koji smo obavljali bio je pronalaženje gnijezda i prebrojavanje dviju rijetkih vrsta cjevonosnica, kaukala (Calonectris diomedea) i gregule (Puffinus yelkouan). Posebnost ovih ptica je u tome što se gnijezde na obali među stijenama, tražeći duboke i uske jame ili rascjepe u koje polažu jedno jedino jaje. Ispitali smo mnoge otoke arhipelaga, uključujući Sušac, Veli i Mali Maslovnjak, Gornji i Srednji Lukovac, Pod Kopište itd. Ipak, najzanimljiviji je bio mali otok Zaklopatica, površine samo 0,018 km2, na kojem je otkriveno više od 250 gnijezda gregule tijekom posljednjih nekoliko godina istraživanja!

Gregula u gnijezdu

Eradikacija invazivnih štakora

Puno posla radili smo kako bismo kontrolirali broj invazivnih štakora koji predstavljaju prijetnju već spomenutim vrstama cjevnosnica. Ti glodavci jedu ptičja jaja, ptiće, a ponekad i odrasle ptice, što negativno utječe na brojnost populacije ovih vrsta ptica. Ovisno o veličini otoka, udaljenosti od ostalih otoka nastanjenih štakorima te dostupnoj opremi i broju zaposlenika, koristili smo različite metode za eradikaciju štakora, odnosno kontrolu broja štakora na nekoliko važnih otoka s kolonijama cjevonosnica. Najveći otok s kojeg smo pokušali u potpunosti iskorijeniti štakore zove se Bratin, otok s jednom od najvećih kolonija kaukala u Lastovskom arhipelagu. Po otoku smo postavili više od 80 kutija s mamcima. Prvo smo morali očistiti nekoliko staza zaraslih makijom kako bismo pripremili teren te mogli postaviti mamce prema obrascu mreže. Zatim smo gotovo četiri mjeseca na tjednoj bazi posjećivali otok kako bismo provjerili i nadopunili preko 80 kutija. Svaki je tim bio odgovoran za 42 točke s mamcima. Unatoč činjenici da je duljina takve rute bila samo 3 km, cijeli posao trajao je oko tri sata jer ni s GPS-om nije bilo lako pronaći pravu kutiju među kamenjem i šikarom. Također, staza je sve vrijeme išla uzbrdo, pa nizbrdo, i tako opet i opet, a na nekim smo mjestima i dalje morali prolaziti kroz šikaru makije. Krajem travnja ovaj je posao dodatno zakomplicirala pojava vrućine.

Otok Bratin

Još jedan važan otok, s najvećom poznatom kolonijom gregula u Hrvatskoj, već je spomenuti otok Zaklopatica. S obzirom na to da je otok u neposrednoj blizini glavnog otoka Lastova, štakori iz obližnjeg sela i dalje ga nastanjuju. Stoga vjerojatno nikada neće biti moguće iskorijeniti štakore u potpunosti sa Zaklopatice, ali umjesto toga možemo samo kontrolirati njihov broj. To smo radili postavljanjem živih zamki tijekom nekoliko uzastopnih noći svakog mjeseca u sezoni gniježđenja, nakon čega su zaposlenici Bioma ručno ubijali ulovljene štakore putem cervikalne dislokacije. Zamke smo aktivirali svake noći, a svako sljedeće jutro provjeravali i deaktivirali. Uz to, na otoku je postavljeno nekoliko automatskih zamki koje brzo i bezbolno ubijaju štakore, nakon čega se zamke same resetiraju. Do Zaklopatice smo morali doći kajakom, što je u početku bilo vrlo uzbudljivo, kao i u dane kada je more bilo nemirno.

Otok Zaklopatica

Fotozamke

Često smo koristili fotozamke za proučavanje života morskih ptica. Fotozamke su male kamere dizajnirane za snimanje bez ljudske intervencije i s automatskim aktiviranjem senzora pokreta. Prošle su godine takve kamere ugrađene u gnijezda kaukala kako bismo proučili njihov način života i ponašanja, te smo otkrili da su štakori uznemirivali ptice. Obradili smo podatke primljene s kamera, dokumentirajući sve što se dogodilo u gnijezdu. Odrasle ptice veći dio vremena odmarale su se i spavale, ponekad su sređivale gnijezdo, pjevale i parile se, a nekoliko puta tijekom noći napustile su gnijezdo. Promatrali smo i vrlo mlade ptiće i ono što su obično radili (spojler: obično ništa). Ovisno o gnijezdu, “radnja filma” bila je drugačija, ali sama prilika za promatranje skrivenog života ptica bila je dovoljan razlog za radost.

Slika s fotozamke

Prstenovanje

Pomogli smo i u prstenovanju odraslih cjevonosnica i njihovih ptića pomoću klasičnih metalnih prstena i plastičnih GPS prstena. Prstenovanje ptica koristi se za praćenje kretanja, migracijskih puteva, zimovališta, životnog vijeka ptica tijekom ponovnog hvatanja ili vizualnog promatranja (u tom slučaju promatrač može pročitati jedinstveni broj dodijeljen prstenu). Većinu vremena radili smo danju, ali ponekad su se ti poslovi odvijali i noću, u tom slučaju morali smo ploviti čamcem ili veslati u kajacima pod zvjezdanim nebom, a zatim doslovno skakati s kamena na kamen na otoku, koristeći samo slabo svjetlo čeonih lampi. Zatim smo potražili gnijezda iz kojih je bilo moguće izvući ptice, odatle izvukli njihove stanovnike koji su se očajnički opirali, vršili nuždu na odjeću i grizli prste. Nakon toga, pticama su uzete mjere, prstenovane su i vraćene natrag u gnijezdo. Tako smo radili nekoliko sati, a potom smo se vratili kući, ploveći morem pod zvjezdanim nebom.

Uz to, pomagali smo u prstenovanju ptića sredozemnih galebova (Ichthyaetus audouinii) koji su praćeni pomoću GPS odašiljača pričvršćenih na leđima. Bilo je vrlo zanimljivo gledati kako ornitolog komunicira s pticom, pažljivo pričvršćujući odašiljač na pticu.

Ptić sredozemnog galeba s GPS odašiljačem

Ptice, otoci, saksofon

U neradne dane, za vrijeme lošeg vremena, bavili smo se kućanskim poslovima i svi su imali svoje hobije: crtanje, sortiranje fotografija, maženje lokalnih mačaka i, sasvim neočekivano, sviranje saksofona! Za sunčanog vremena obično smo šetali brojnim planinarskim stazama. Početkom turističke sezone opet smo mogli i piti kavu i jesti sladoled u otvorenim kafićima, plivati ​​u moru i sunčati se. Neki od nas čak su uspjeli putovati okolicom te posjetiti Split i Dubrovnik, otoke Korčulu, Hvar i Brač.

Planinarska staza do najvišeg vrha otoka Lastova – Hum (417 m)

Kao rezultat svega toga, nakon nekoliko mjeseci rada, stekli smo predodžbu o raznolikosti vrsta morskih ptica koje obitavaju na lastovskom arhipelagu i njihovu načinu života, naučili o metodama proučavanja i očuvanja rijetkih vrsta ptica (gregula, kaukal, sredozemni galeb), posjetili smo brojne otoke od kojih je svaki poseban na svoj način, a pored svega naučili smo i upravljati kajakom. 😀 Zauvijek ćemo pamtiti ovo jedinstveno iskustvo i s njim povezane uspomene, te će nevjerojatno i sada tako blisko Lastovsko otočje zauvijek ostati u našim srcima. ♥

Vidimo se, Lastovo!

Tekst: Vasilii Bastaev, Dries Engelen

Foto: Vasilii Bastaev, Estela Marques