Pouka s Cresa: Stradavanje ptica od strujnog udara moguće je spriječiti

  • 18.06.2021.

Otok Cres poznat je po svojem Centru za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli. Volonteri Bioma imali su ga prilike posjetiti 14. i 15. lipnja, ali drugim poovodom. Naime, Mate Zec, Ante Kodžoman i Nikolina Petrac održali su radionicu o praćenju strujnog udara ptica, uglavnom bjeloglavih supova (Gyps fulvus).


Problem stradavanja ptica od strujnog udara nije dovoljno poznat javnosti. Navikli smo vidjeti desetke ptica kako se smještaju na električne žice, a da se ne ozlijede. Sjede na najsigurnijem dijelu, ali što je stup bliži, to su više u opasnosti. A veće ptice, posebno grabežljivci, odabiru stupove za sjedenje i nadziranje okoline. Najčešće su žrtve strujnog udara ptice s većim rasponima krila, poput spomenutog bjeloglavog supa, ali i galebovi (Laridae), gavranovi (Corvus corax), škanjci (Buteo buteo) i vjetruše (Falco tinnunculus). Zašto je tome tako? Da bi ih udarila struja, ptice moraju dodirnuti dva aktivna dijela električnog stupa, bilo da se radi o dvije žice ili žici i uzemljenom poprečnom nosaču vodiča (što znači da je poprečni nosač povezan sa zemljom). Ptice to mogu lako učiniti širenjem krila, što rezultira zatvorenim krugom i strujnim udarom. Postoje rješenja za ovaj problem, koja se uglavnom temelje na pokrivanju žica ili sprečavanju ptica da sjednu na stup. Izoliranje žica na mjestima blizu stupa je jedno od rješenja, ali za ptice velike poput bjeloglavih supova (raspon krila 2,5 metra!) izolacija mora biti dulja. Još jedna mjera ublažavanja koju smo vidjeli bila je povišena prečka, postavljena na vrh stupa.

Elementi stupova srednjeg napona: žice, konzola i poprečni nosač vodiča

Mjere ublažavanja na stupovima

Mjere ublažavanja na stupovima

Mjere ublažavanja na stupovima

Volonteri su imali priliku upoznati se s problemom i dobiti upute za kontrolu. Prvi dan sastojao se od teorije i stjecanja znanja o tehničkim aspektima, kao što su vrste srednjenaponskih stupova i njihova razina opasnosti, mjere ublažavanja i postupci na terenu. Sljedeći dan bio je posvećen vježbanju i pokazivanju volonterima svega naučenog na terenu. Posjetili smo mnoga mjesta oko otoka i vidjeli različite stupove, u pogledu građevinskog materijala i oblika konzola. Također smo mogli na nekim stupovima vidjeti primijenjena različita rješenja problema elektrokucije ptica. Glavni cilj obuke volontera za ovakav monitoring je osvijestiti koja su područja najopasnija za bjeloglave supove i koje električne stupove treba prilagoditi. Tijekom terenskog rada pokazali su nam da je jedna električna linija izmijenjena nakon rezultata prethodnog istraživanja – sve žice su omotane gumom i zajedno uvijene, što ih čini sigurnim za ptice.

Žice umotane u gumu i međusobno upletene

Svojim smo očima vidjeli da monitoring na Cresu donosi rezultate, s mnogo sigurnijih stupova i žica, a manje mrtvih supova. Volonteri Bioma, zajedno sa zaposlenicima, nastavit će raditi da zaštiti malu populaciju bjeloglavih supova od strujnih udara.

 

piše: Joanna Witowska