foto: Paul Cools (CC-BY-NC)

Jeste li znali da je pojam „citizen science“ ušao u Oxfordov riječnik engleskog jezika 2014. godine? Sam pojam počeo se koristiti krajem 20. stoljeća za različite znanstvene projekte u kojima su u prikupljanju podataka sudjelovali građani, tj. amateri koji se profesionalno ne bave znanošću već samo iz hobija. I dok pojam „građanska znanost“ službeno još nije u rječniku hrvatskog jezika kod nas volonteri naveliko skupljaju podatke koji se potom koriste u znanstvene i stručne svrhe. Promatrači ptica su jedna od većih skupina građana koja redovito skuplja vrijedne podatke.

Biomovi volonteri sudjeluju u nekoliko projekata građanske znanosti. Iznimno smo ponosni na volontere koji sudjeluju u programu monitoringa sove ušare jer je na temelju podataka koje su prikupili upravo objavljen znanstveni rad. „Petogodišnje istraživanje (2018 – 2022) ušare Bubo bubo u Hrvatskoj – Rekolonizacija i procjena brojnosti ušare u nizinskoj Hrvatskoj“ potpisuju Biljana Ječmenica, koordinatorica i začetnica projekta, Petra Čulig, Luka Meštrović, Ivan Budinski i Vedran Lucić. Rad je objavljen u 57. broju Larusa, znanstvenog časopisa Zavoda za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Metoda je vrlo jednostavna

Metoda praćenja ušara vrlo je jednostavna i svatko može sudjelovati. Edukacija je kratka, a dovoljno je zapamtiti kako se ušara glasa i pročitati upute za monitoring da saznamo sve potrebno o vrsti. Na terenu je potrebno samo malo strpljenja i koncentracije. Istraživanje ušara provodi se upravo u ovom razdoblju, na kraju zime kada su one najaktivnije i kada ih je moguće jasno čuti. Glasanje ušare u blizini prikladne stijene za gniježđenje znači da je ona zauzela svoj teritorij. I to je to, bilježenje podatka o prisutnosti ili odsutnosti ušare sav je posao koji volonteri obavljaju.

foto: Darko Podravec

Čini se vrlo jednostavno no uzmimo u obzir da su volonteri 485 puta posjetili 154 lokacije tijekom 5 godina i otkrili – 60 aktivnih teritorija ušare i to na području gdje ranije nije istraživana. Projekt praćenja ušare u kontinentalnoj Hrvatskoj započeo je s otkrićem gnijezdećeg para u nizinskom dijelu za koji se neko vrijeme smatralo da su u njemu ušare izumrle. Paralelno je u središnjoj Istri krenuo projekt LIKE s ciljem prijenosa 20-ogodišnjeg iskustva Slovenaca u volonterskom praćenju ušara na naše volontere. Većina ušara u Hrvatskoj gnijezdi u primorskom dijelu zemlje dok su u unutrašnjosti nestale početkom 20. stoljeća. Ovim istraživanjem potvrđeno je ponovno naseljavanje nizinskog dijela zemlje i sada se pretpostavlja da ih tamo ima do 45 parova.

Stari kamenolom pored polja – tipično stanište ušare (foto: Biljana Ječmenica)

Ovako opširno i dugotrajno istraživanje ne bi bilo moguće provesti bez volontera i bez njih danas ne bismo znali koliko ima parova ušara na nekada napuštenom području. Objava znanstvenog rada stoga je ujedno i priznanje volonterima koji su nesebično sudjelovali u projektu.

Monitoring ušara nastavlja se i dalje, a ovogodišnje terensko istraživanje završava ovih dana. Poznate parove obišli su „Čuvari ušara“, volonteri koji prate ušare na svojim lokacijama, te će uskoro biti poznati rezultati s terena. Informacije o ostalim programima građanske znanosti u Biomu možete dobiti na volonteri@biom.hr.