Unatoč Aarhuškoj konvenciji (Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđa u pitanjima okoliša) koja svakoj državi potpisnici nalaže da postulate sudjelovanja javnosti prenese i inkorporira u domaće zakonodavstvo, nije prihvaćen ni jedan pravni komentar Udruge Sunce Split, u kojem se ukazivalo na sustavne probleme u provedbi Konvencije. Evo kronologije:

Kao rezultat shvaćanja važnosti glasa građana prilikom donošenja odluka o okolišu, 25. lipnja 1998. godine, u danskom gradu Aarhusu, potpisana je Aarhuška konvencija koja počiva na načelima triju stupova – pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti prilikom donošenja odluka važnih za okoliš i pristupu pravosuđu. Odredbe Konvencije nalažu svakoj državi potpisnici da postulate sudjelovanja javnosti prenese i inkorporira u domaće zakonodavstvo na način da zakonodavac stvori pravni okvir koji će biti razumljiv svakom građaninu i jednako vrijediti na cijelom teritoriju.

Provjeru pravilnog prijenosa ciljeva Aarhuške konvencije osiguravaju i periodična izvješća o provedbi Konvencije, koja je RH obvezna dostaviti tijelima Konvencije. U tim izvješćima RH je dužna prenijeti status poštivanja prava koja Konvencija osigurava u području zaštite okoliša.

Sustavni problemi u provedbi

Tako je prijedlog teksta Izvješća za period 2017.-2021. stavljen na dispoziciju građanima preko portala e-savjetovanje u ožujku 2021. godine. Udruga Sunce  svojim komentarima ukazala je na neke od sustavnih problema u provedbi postulata Konvencije. To su:

• Nedovoljna osposobljenost građana za korištenje pravnih alata za dobivanje relevantnih informacija o okolišu te inercija javnopravnih tijela da naprave korak više u pružanju pravne pomoći u tom smislu- PRIMLJENO NA ZNANJE
• Nedonošenje podzakonskih akata koji bi osigurali efektivnu implementaciju Konvencije u RH zakonodavstvo – Uredba o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08, u daljnjem tekstu: UISJ) morala je biti donesena u roku od godine dana od dana stupanja na snagu novog Zakona o zaštiti okoliša (ZZO), sukladno čl. 268 istog Zakona. Taj rok (srpanj 2014.) je odavno prošao, a u okolišnim postupcima do danas se primjenjuje Uredba koja nije usklađena s ZZO-om koji je na snazi, a u međuvremenu je mijenjan nekoliko puta.- NIJE PRIHVAĆEN
• Paušalno uključivanje javnosti u procese sudjelovanja i radne skupine bez stvarne volje i interesa da se izražena mišljenja procesuiraju i inkorporiraju u odluke.- NIJE PRIHVAĆEN
• Nepružanje potpunih informacija u upravnim postupcima zaštite okoliša.- NIJE PRIHVAĆEN
• Praksa neodređivanja privremenih mjera od strane sudova kojima se stavljaju van snage odluke u okolišu koje su izazvane tužbom, a čija bi daljnja provedba  mogla prouzrokovati štetu u okolišu (ukoliko se nastavi primjenjivati dok spor traje).- NIJE PRIHVAĆEN
• Izmjene Zakona o upravnim sporovima koje su „uvele“ plaćanje troškova upravnog spora prema načelu uspjeha u parnici, iako je na jednoj strani uvijek RH sa svojim proračunom, a na drugoj građanin ili skupina građana. (Dotadašnja praksa je bila da svaka stranka snosi svoje troškove, upravo radi neravnomjerne raspodjele moći u sporu.)- NIJE PRIHVAĆEN

Proces konzultacija s građanima za V. Izvješće o provedbi Aarhuške konvencije  upravo je dovršen i svi istaknuti komentari odbačeni su izrazima „Primljeno na znanje“ ili pak „Nije prihvaćen“.

Nedopustiv i opasan pristup

Obrazloženja zašto se neki od gore navedenih komentara ne prihvaćaju, navedena su paušalno. Doseg je bilo citiranje zakonskih odredbi, kojih smo itekako svjesni. Međutim, poanta u procesu sudjelovanja javnosti je pronalaženje rješenja za unaprjeđenje zakonodavnog okvira u službi sudjelovanja javnosti u okolišnim pitanjima i prenošenje duha Konvencije u naš pravni sustav. Cilj provedbe konzultacija s javnošću na nacrt Izvješća ne bi trebalo biti kategoričko odbijanje svakog stava suprotnog tekstu navedenom u Izvješću, kao ni blokiranje progresa korištenjem moći.

Naprotiv, suradnja je ključ uspjeha. Iako je civilno društvo naviknuto na ovakav pristup, u ovom slučaju on je nedopustiv i opasan. Zašto? Upravo zato što se radi o dokumentu koji revidira primjenu krovnog propisa koji osigurava sudjelovanje javnosti u donošenju odluka koje se tiču okoliša – Aarhuške konvencije, a koji po svojoj snazi predstavlja akt iznad zakona u RH, a odmah ispod Ustava. Ako se proces sudjelovanja javnosti za ovako važan dokument provodi na paušalan način, nije preuveličavanje zaključimo li da se na lokalnim razinama (primjerice donošenje odluke o nasipavanju obale u duljini iznad 50 metara) postupak konzultiranja s javnosti neće niti provesti.

U ime Zelenog foruma,

Ivana Krstulović Baković, mag.iur

Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce