Mikroplastika u morima

  • 14.04.2014.

Mikroplastika predstavlja zagađenje u obliku sitnih plastičnih čestica manjih od pola centimetra koji kada se nađu u moru ili sedimentu predstavljaju gotovo nevidljiv, ali opasan oblik zagađenja.
Zbog masovne upotrebe plastike tako je i mikroplastika postala sveprisutna u morskom okolišu.
Razne toksične tvari se nakupljaju na površini mikroplastike te je ribe mogu zamijeniti za hranu pa tako ulazi u prehrambeni lanac koji uključuje i ljude.

Odakle dolazi mikroplastika?

Mikroplastika nastaje zbog usitnjavanja većih komada plastike u moru pod utjecajem sunca, valova i vjetrova. Tako usitnjena plastika se nije razgradila niti promijenila kemijsku strukturu samo je u manjim komadima kao kad se npr. staklena čaša razbije u sitne komade, ti sitni komadi su još uvijek stakleni.
Izravni izvor mikroplastike možemo naći u kozmetičkim proizvodima za ‘’peeling’’ kože gdje nalaze sitne polietilenske čestice koje nakon korištenja kroz kanalizaciju i ispusne vode odlaze u rijeke i mora.
Još jedan izvor mikroplastike u moru su plastični peleti. Plastika se proizvodi u obliku sitnih peleta koji se od proizvođača transportiraju do prerađivača tih peleta gdje se prerađuju u gotove predmete. Često peleti tokom transporta završe u moru i postanu smeće bez da su poslužili za izradu bilo čega korisnog.

Plastični problemi

Plastika u moru izaziva probleme morskim životinjama jer je često zamjenjuju za hranu. Progutana plastika životinjama može smetati pri probavljanju prirodne hrane i ovisno o veličini i obliku plastičnih predmeta mogu se zadržati u probavnom sustavu sve dok životinja ne ugine. Plastika može životinjama smetati ako im se omota oko dijela tijela ( vrat, peraje, rep) i tako sprječava normalan rast i razvoj životinja.
Mikroplastika skriva jednu novu razinu problema , a to su zagađivala koja se mogu nalaziti na površini mikroplastike.
Postojanje organske onečišćujuće tvari (eng. POPs, persistant organic pollutants) su kemikalije koje su slabo i sporo razgradive (najpoznatiji je pesticid DDT) . Osim što se sporo razgrađuju još su i slabo topive u vodi pa se zbog toga jako dobro lijepe na plastiku, poput npr. masnoće koje je teško oprati s plastičnog posuđa.
Nakon što ribe ili neke druge životinje u moru progutaju mikroplastiku kemikalije sa plastike ulaze u njihovo tijelo i prehrambeni lanac koji uključuje i ljude.

Oceanski vrtlozi

Plutajuća plastika u moru se giba zajedno s vjetrovima i morskim strujama. U oceanima postoje velike i stalne morske struje između kojih nastaju vrtlozi (eng. gyre) i kada se plutajuća plastika nađe unutar tih vrtloga uglavnom tamo i ostaje jer nema struje koje bi je izvadila.
Unutar pet velikih oceanskih vrtloga nalaze se velike količine plutajućeg otpada. Tako je još 1997. godine otkriveno u sjevernom Pacifiku nakupina plutajućeg otpada, često u medijima nazivan ‘’otok smeća’’ (eng. ‘’garbage island’’). Za tu pojavu ispravniji bi bio termin ‘’plastična juha’’ jer se na ogromnom području mora nalazi mnoštvo plastičnog otpada od mikroplastike do velikih predmeta raspršenih po površini mora i malo ispod nje tako da sve nalikuje na jednu ogromnu plastičnu juhu.

Mikroplastika u Jadranu

U Jadranu još nije bilo sustavnog istraživanja mikroplastike, no novim međunarodnim projektom DeFishGear će se po prvi put sustavno istraživati količinu i raspodjelu mikroplastike u Jadranu. Projektni partneri za DeFishGear u Republici Hrvatskoj su Regionalna razvojna agencija RERA, Split i Institut za oceanografiju i ribarstvo.

Početak istraživanja u sjevernom Jadranu ukazuje na prisutnost mikroplastike. Istraživači su svakim izlaskom na more pronašli mikroplastiku koju su istraživali pomoću tzv. ”manta mreže”, posebna mreža građena od čvrstog metalnog okvira na koji je pričvršćena mreža promjera oka trećine milimetra. Mreža se vuče po površini, te se kasnije analizira njen sadržaj.

5 Gyres institute

Predvodnik istraživanja na području mikroplastike na svjetskoj razini je udruga ”5 Gyres institute” koja je dobila ime prema pet velikih svjetskih oceanskih vrtloga (dva u Pacifičkom oceanu, dva u Atlantskom oceanu i jedan u Indijskom oceanu). Udruga svake godine organizira prekooceanske ekspedicije,a sljedeća ekspedicija ide u sjeverni Atlantik tokom lipnja ove godine. Mjesto na ekspediciji se plaća 8.500 američkih dolara i ove godine su organizirali video natjecanje putem Interneta čiji pobjednik dobiva priliku besplatno se pridružiti ekspediciji uz pokriven trošak avionskih karti.

Kao student biologije mora s velikim interesom za zaštitu prirode ta ekspedicija mi je jedinstvena prilika za učenje i suradnju s jednom svjetski poznatom organizacijom na polju zaštite prirode kao i prilika za projedriti Atlantski ocean.
Pošto je udruzi poput ”5 Gyres institute” medijski publicitet jako važan svoje mjesto na ekspediciji osigurat ću samo s najviše glasova na video natjecanju putem Facebooka pa vas molim da glasate za moj video ovdje. Glasati možete svaki dan do 22.4.2014. godine.
Za više informacija o tijeku natjecanja kao i o mikroplastici pozivam vas da se pridružite u Facebook grupu ”Budu na Bermudu” ili da lajkate Facebook page.

Hvala!

Stjepan Budimir, član BIOM-a