Oviedo je mali grad na sjeveru Španjolske. Nije baš odraz onoga što se inozemstvu plasira: to je kišovito, sivo mjesto, prekriveno maglom i okruženo planinama. Mnogo je staraca i malo djece. Ukratko, grad je usporen. Mnogi mladi ljudi koji u njemu žive kažu da je to grad koji će umrijeti, i ne sluteći da je to golem kameni fosil na kojem sijemo uspomene kojima se uvijek možemo vratiti kad ostarimo. Kad bih prijevremeno pogledala te uspomene, mislim da bi se radilo u najvećoj mjeri o pričama o pticama.

LABUDI

U parku San Francisco nalazi se ribnjak s patkama. Prije je tu bio i par običnih labudova. Ljudi bi išli i dobacivali im hranu. Prilazili bi bliže i pružali svoje lijepe vratove dok su otvarali prijeteće kljunove. Kako smo bili djeca niža od ograde, morali smo ih hraniti provlačeći malene ručice kroz rešetke. Da nismo bili oprezni, kljucnuli bi nas. Ovako smo izmislili divnu igru: pružali bismo im svoje nevine ruke i, kad bi krenuli zagristi, brzo smo ih povukli. Izgubili bi oni koji su bili ugrizeni.

Jednoga dana labudovi nisu bili u ribnjaku, već na livadi. Jedan je bio krut, skamenjeno mrtav. Drugi je polako zamahnuo svojim lijepim vratom, kao da jadikuje na svoj način. Ispostavilo se da ptice osjećaju i tužnu razliku između života i smrti, a ponekad ostanu pored mrtvog tijela. Ispada da nas ptice, između ostalog, mogu naučiti i o osjećajima; podučiti nas u našim prvim lekcijama o gubitku i boli vezanoj uz gubitak.

GUGUTKA KOD KUĆE

Jednog dana moj je otac ušao kroz vrata sa sivim predmetom umotanim u bijeli ručnik. Bila je to gugutka. Naravno, u to vrijeme nisam poznavala tu vrstu. Bila je mokra, u očima joj gotovo nije bilo sjaja. Sinoćnja ju je oluja sustigla, ali srećom, osim lakše ozljede krila, bila je dobro. Kad se zagrijala i živnula, činilo se da nije baš sretna što je okružena ljudima. Prišli smo tome smireno, dajući joj prostora. Nikad ju nismo pokušavali ukrotiti. Ostavljali bismo je da slobodno luta oko kuće i podizali samo da bismo provjerili krilo. S vremenom se navikla na nas. Mislim da smo joj se svidjeli iako nikada nije dopustila da ju maze. Voljeli smo ju i mi, naravno. Je li vam se ikad dogodilo da netko tko je trebao ostati u vašoj dnevnoj sobi “samo nekoliko dana” ostane mjesecima? I otkriti da ne želite da taj netko ode? Pa, dogodilo nam se tako nešto.

Ali kad joj je krilo zaraslo, bilo je vrijeme za oproštaj. Stavili smo ju u kavez s otvorenim vratima i smjestili ju ispred prozora. Ptica je pogledala van, a zatim i nas. Iako ih se u ljudskom smislu ne mogu nazvati mislima, znanost je višestruko dokazala da životinje također prolaze kroz mentalne procese unutar kojih “donose” odluke. Uvijek ću se pitati što se događalo u tom majušnom mozgu dok se koleba između otvorenog prozora i doma u kojem je pronašla sigurnost. Trebalo joj je puno vremena da napusti kavez, a kad je to učinila, smjestila se na kaktusu na prozorskoj dasci, kao da i dalje sumnja. Naravno, kad je konačno poletjela, više se nije osvrnula.

Nadam se da je nakon toga bila pažljivija tijekom oluja. Očekivani životni vijek gugutki na slobodi je pet godina, tako da je ona već davno umrla, ali jedan par gugutki i dalje dolazi svakog proljeća u posjet Fakultetu znanosti u Oviedu.

*****

U ovim vremenima vječnog kretanja (ili je tako barem bilo prije COVID-a) zvučat će neobično ako kažete da ne morate puno putovati da biste pričali priče. I najmanji gradić obiluje njima. Naravno da morate znati promatrati. Onima koji se ne znaju zaustaviti, pogledati okolicu i začuditi se, bit će isto jesu li u malom Oviedu ili u velikom Zagrebu. Mislim da su ptice za to izvrsni učitelji. Oni koji čitaju ove stranice razumjet će o čemu govorim. One nas prirodno fasciniraju, pobuđuju našu znatiželju i potiču nas da promatramo. Svaka osoba promatra na drugačiji način: postoji perspektiva ornitologa, fotografa, jednostavnog amatera, pjesnika … Svatko priča priče na svoj način, no sve su to naposljetku priče o pticama.

Aida Martinez Suarez volonterka je na projektu Birds of a feather flock together koji okuplja četiri strana volontera iz četiriju različitih zemalja. Tijekom sljedećih deset mjeseci volonteri će pomagati u očuvanju ugroženih morskih ptica na Lastovu, sudjelovati u aktivnostima Centra za posjetitelje i oporavilišta za bjeloglave supove Beli na Cresu, asistirati u prstenovanju ptica na ornitološkom kampu u PP Učka te organizirati razne edukativne aktivnosti za javnost u Zagrebu. Projekt je sufinanciran sredstvima Europskih snaga solidarnosti Europske unije.