Ukoliko prođu novi prijedlozi o Zajedničkoj poljoprivrednoj politici, izumrijet će još više vrsta i budućim generacijama neće biti lako živjeti u uništenoj prirodi.

Procurilo [1] je da su tri najveće političke grupacije unutar Europskog parlamenta – Europska pučka stranka (EPP), Socijalisti i demokrati (S&D) i liberali (Renew Europe – Obnovimo Europu) – postigle ekološki destruktivan dogovor o sljedećoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP). Europski parlament će uskoro glasati o tome kako će izgledati ZPP sljedećih sedam godina, a najvjerojatnije će iznositi gotovo 400 milijardi eura, odnosno 32% ukupnog proračuna Europske unije. No, prijedlozi triju grupacija nastavit će robovati uskim, nacionalnim, oligarhijskim i agroindustrijskim interesima [2].

Među najštetnijim prijedlozima triju grupacija je prijedlog da ne treba osigurati prostor za prirodu na farmama, iako znanstvena zajednica govori da kad bi barem 10% svake farme u Europi bilo prirodno stanište, poput živice, cvjetne trake ili bare, priroda bi se mogla obnoviti.

Nadalje, žele dopustiti nastavak isušivanja tresetišta za koje se zna da su golemi izvori ugljika u trenutno dreniranom stanju (25% svih emisija stakleničkih plinova u poljoprivredi u EU i 5% svih emisija stakleničkih plinova u EU). Također, žele ukinuti zabranu oranja i prenamjene trajnih travnjaka na zaštićenim područjima Natura 2000. Zabrinjavajuće je što ne žele ni izdvojiti proračun za biološku raznolikost, a iz proračuna ZPP-a potrebno je 15 milijardi eura godišnje za spašavanje vrsta na poljoprivrednim površinama kojima prijeti izumiranje u nadolazećem razdoblju ZPP-a.

Državama članicama žele postaviti gornja ograničenja potrošnje, u slučajevima kada ona služi dobrobiti okoliša, te žele odvojiti 60% ZPP-a za izravna plaćanja – što je stav lobija intenzivne poljoprivrede, COPA-COGECA. Trećina tih plaćanja ide u džepove najbogatijih 1,5% poljoprivrednika koji potporu dohotku ne trebaju. Uz to, žele odvojiti 30% II stupa za investicije koje služe ekonomskim ciljevima.

Među štetnim prijedlozima ističe se i zahtjev za dokazivanje da ekosheme služe ekonomskim poticajima koje treba financirati i moći će ići na mjere čije su koristi za okoliš upitne, poput preciznog uzgoja.

Ovakvi bi prijedlozi mogli značiti kraj ambicioznog Europskog zelenog sporazuma, za čiji je uspjeh nužno potrebna radikalna reforma ZPP-a. Šokantno je pritom da su se europski socijalisti i demokrati u svojoj viziji Zelenog sporazuma obvezali da će ”reformirati Zajedničku poljoprivrednu politiku EU […] u važne alate za klimu i održivost, čineći ih u potpunosti kompatibilnima s obnovljenim klimatskim i okolišnim ambicijama.” [3]. Trenutno se gotovo 60 milijardi eura novca poreznih obveznika iz EU troši na subvencije ZPP-a koje uglavnom financiraju intenzivnu poljoprivredu i tvornički uzgoj. Model intenzivne poljoprivrede, koji se na taj način zagovara, izravno dovodi do gubitka biološke raznolikosti, zagađenja vode i zraka, prekomjernog korištenja vode, te doprinosi klimatskoj krizi.

Brojne studije, čak preko 3600 znanstvenika, pokazuju da zbog modela intenzivnog uzgoja koji promiče ZPP mnoge vrste izumiru. [4]. Od 1980. godine EU je izgubila 57% ptica s poljoprivrednih površina, a leptiri, pčele i leteći insekti također su u ozbiljnom padu.
„Ovaj prijedlog predstavlja proglašenje predaje lobijima intenzivne poljoprivrede i oligarsima. Članovi Europskog parlamenta, posebno oni iz grupacije Socijalista i demokrata te obnovitelji, koji su obećali djelovati u vezi izvanrednog stanja klime i biološke raznolikosti, ne mogu biti toliko neodgovorni. Ukoliko žele da budu zapamćeni po spašavanju vrsta od izumiranja i zaštiti budućnosti naše djece, ne smiju staviti svoje ime na ovaj opasni paket“, rekla je Harriet Bradley, stručnjakinja za poljoprivrednu politiku EU iz organizacije BirdLife Europe.

Dubravko Dender iz udruge Biom komentirao je trenutnu situaciju: ”Naša je stvarnost da živimo u svijetu koji se nosi s raznim krizama poput recesija i pandemija, a one će se uvijek moći koristiti kao argument da ne treba raditi na očuvanju bioraznolikosti, odnosno da će to “još samo malo pričekati”. Vjerojatno smo bar donekle svjesni kako ćemo upravo mi Europljani upirati prstom u države na čijim su područjima tropske šume poput Amazone te im govoriti što bi oni trebali činiti i moliti za pomoć prirodi. Vlastitu ćemo bioraznolikost s druge strane nastaviti devastirati i to zbog porazne činjenice kako većina nas, građana Europe i Hrvatske uopće nismo svjesni njenog značaja u vlastitom životu. Čini se kao da je EU zaboravila zašto je uopće krenula raditi za prirodu te kako znanstvene činjenice i stručnjaci i dalje govore kako je prijeko potrebno očuvati život na poljoprivrednim površinama. Očito je došlo vrijeme i da se građanima bolje prenese odgovarajuća poruka, pa da se umjesto često besmislenih akcija pošumljavanja ili uređenja ionako za bioraznolikost sterilnih zelenih površina, odlučimo napraviti nešto što je zaista bitno. To je upravo rad na očuvanju bioraznolikosti na poljoprivrednim površinama, a oni koji nas predstavljaju u institucijama EU su nam u neku ruku dužni ispuniti okvir po kojem to svatko od nas može jednim dijelom napraviti.”