Zamke u dalekim Karpatima se otvaraju!

Napetost se već lagano osjeća među nama. Iako svi još uvijek uživamo u babljem ljetu i grčevito zadržavamo ljetno stanje uma, vrlo je jasno da je došlo vrijeme da skinemo sunčane naočale i damo zeleno svijetlo otvaranju risjih zamki u dalekim Karpatima. Što to znači za nas? Sjećate li se risa Dorua – risa ulovljenog u Rumunjskoj kojeg smo ovo proljeće pustili na području Nacionalnog Parka Risnjak? Doru je zapravo prvi od četiri risa koje planiramo pustiti na područje Hrvatske (i prvi od 14 koji će biti ispušteni u dinarskoj populaciji).

  • 31.12.2019.
Ris Doru u trenutku ispuštanja u NP Risnjak, foto: Marko Matešić

Ako se pitate kako je Doru i zašto ne pišem o njemu…pa ukratko, Doru je odlično (bar se nama čini)! Svoj kutak mira je našao u Sloveniji gdje se čini da je na području između Postojne i Cerknice uspostavio teritorij i po svim informacijama koje uspijevamo prikupiti, sasvim se lijepo snašao. Pred njim je sezona parenja (siječanj-ožujak 2020.) i moram priznati da imamo velika očekivanja od njega tako da je zaslužio u ovom pripremnom razdoblju da mu damo mira. Držimo fige za uspješnu nadolazeću sezonu parenja! 😉

No, da se vratim na prvu priču. Zamke u dalekim Karpatima se otvaraju, a na nama je da odradimo pripreme kako bismo i novome risu/risici, ali i svima na koje će potencijalno utjecati dolazak sljedećeg risa, učinili cijelu priču što ljepšom i ugodnijom. Bitan zadatak našeg tima je informirati sve zainteresirane za temu repopulacije risa ali i pripremiti teren na čemu intenzivno radimo već 2 godine. Pri ispuštanju risa bitno je uzeti dovoljno vremena, ali i informacija da se odluke
donose razumno…

Stanje na terenu (gustoća risova, stanje plijenskih vrsta, fragmentiranost staništa i slično) je od odlučujuće važnosti, ali izuzetno je bitna i ljudska komponenta. Je li ris zaista dobrodošao? Ako nije, zašto nije i možemo li mi kao tim koji radi na repopulaciji risa u Dinaridima utjecati na negativne stavove? Sve to zahtjeva brojne sate uložene u pripremu i odradu posla ne samo nas već i LIFE Lynx tima u Slovačkoj i Rumunjskoj ali i kolega u Sloveniji i Italiji koji s nama dijele sve dobro i zlo što se nađe na putu provedbe ovog projekta.  A iznenađenja i izazova nam stvarno ne nedostaje. I kad smo mislili da smo spremni i sve znamo, put
risa Doru krio je skoro na svakom zavoju gorke i slatke nepredviđene momente. Sada smo malo pametniji, no vrijeme neizvjesnosti otvorenih zamki je tu… što znači da svaki tren može stići mail s informacijom o novom risu u zamci koji će nam vjerojatno baš kao i Doru na par mjeseci izokrenuti živote naopako.

Sljedećem ispuštanju risa u Hrvatsku se nadamo kroz nadolazećih 5 mjeseci. Pred nama je niz predavanja, radionica, sastanaka, druženja, objava i terenskih izlazaka koje je potrebno pripremiti i odraditi. Svjesni smo velikog posla ispred nas, ali složno, s velikim osmijehom od uha do uha i punim srcem, skidamo sunčane naočale i hrabro otvaramo zamke!

Ivana Selanec, voditeljica Programa za očuvanje sisavaca u Biomu