O prirodi i pticama

U prirodi nalazim smiraj koji izostaje kad živiš u gradu, u stanu. U pokušaju da se približim prirodi u svakodnevnom životu, svoj stambeni prostor sam nakrcala biljkama kako bih pokušala stvoriti zeleni, opušteni ugođaj čak i unutar četiri zida. Odlazak u prirodu ne mora nužno značiti odlazak u šumu – neki put je dovoljno i otići u gradski park. Zato bih uvijek, od proljeća, radila male piknike po gradskim parkovima – najdraži mi je Ribnjak jer mi je blizu doma, a čini mi se da je malo „podcijenjen“ pa u njemu nema previše ljudi.

Ptice sam zapazila u gradu pa ih onda smjestila u prirodu

Fascinaciju pticama osvijestila sam prije nekih desetak godina, tijekom perioda u kojem sam mnogo vremena provodila u autu…Promatrala bih ih tijekom gužve na semaforu ili dok nadlijeću prometnice. Zapravo, zapazila sam ih u gradu, a tek ih onda „smjestila“ u prirodu. Divila sam se njihovoj ljepoti i slobodi. One za mene imaju i dublje značenje od ovoga očiglednog: povezanost s mojom obitelji koja također voli ptice… Ma, mislim da bih mogla ispisati roman, pokušavajući objasniti što mi sve znače ptice.

Lastavica je bila prva tetovaža ptice koju sam napravila, tijekom 2012. Odabrala sam je zbog njezinog „seljakanja“ na jug i povratka kući. Bilo mi je zgodno što u prezimenu imam „selicu“, pa mi je bilo logično da odaberem pticu selicu – to mi je odgovaralo i zbog mog „nomadskog“ načina života koji zahtijevaju stalne svirke i putovanja. Lastavici je, kao i meni, bitna toplina i sunce. Mala je ptica, brza i spretna. Njezin prekrasni rep je ono što je odvaja od drugih. Osim lastavice, imam tetovažu kopca na leđima i tri mala vrapca na butini. Svaka od njih ima značenje koje je samo meni važno, da sad ne ulazim u detalje, hehe 😉 Kao najdražu bih možda izdvojila štiglića tj. češljugara, kao jednu od najdražih pjevica.

Naša je zadaća da se pobrinemo za prirodu, bilo da to znači male, osobne „zahvate“ ili velike akcije na razini grada ili države!

Svjesni smo što naše bivanje na ovom planetu čini i koliko štete uzrokujemo – od nespretne reciklaže, glomaznog otpada koji nerijetko završava u šumarcima ili šumama, do velikih industrijskih pogona koji ugrožavaju vodu, zrak i tlo. Moramo shvatiti da nemamo drugi planet i pokušati svim naporima osvijestiti svoje sugrađane ili sunarodnjake koliko je bitno odgovorno ponašanje. To nije seksi, ni lako, jasno mi je da se ljudima „ne da“ reciklirati, ali to su zbilja male stvari koje u konačnici mogu uzrokovati razliku.

Poezija ili muzika? 

Poezija mi je dugo bila „posuđena forma“, daleko od sigurne zone koju mi predstavlja muzika. Nisam se osjećala ugodno da je dijelim s ljudima, ali sam s vremenom riješila tremu koju sam osjećala prema poeziji i odlučila objavljivati pjesme na svojem FB pageu „Remi na internetima“. Ondje sam dobila nevjerojatno pozitivan odgovor ljudi koji su je čitali, što mi je dalo vjetar u leđa da objavim svoju prvu zbirku. Zbog pandemije sam odgodila datum izdanja do jeseni kada će izaći u nakladi VBZ-a.

Poruka za kraj vezano za trenutni život u izolaciji

Poruka za Biomovce i ljubitelje ptica: makar se trenutno osjećamo kao vrabac u ruci, bit će opet vrijeme kad ćemo biti golub na grani. Do tada, gurnimo glavu pod perje i izdržimo. Bit ćemo dobro!

Mirela Priselac – Remi

Fotografije: Mireline privatne fotografije