U Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu koji je objavilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva predlaže se promjena kojom bi se legalizirao dio krivolova, te promjena koja bi predstavljala povredu međunarodnog prava i prava Europske unije – želi se legalizirati korištenje poluautomatskih pušaka sa spremnikom do četiri naboja, takozvanih “petometki”.
Naime, članak 13. prijedloga Zakona o izmjenama glasi “U članku 66. stavku 1. točki 15. riječi: „poluautomatskim oružjem sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja“ zamjenjuju se riječima: „poluautomatskim vatrenim oružjem sa središnjom udarnom iglom sa spremnikom u kojem se nalazi više od četiri naboja“.”
Legalizacija krivolova “petometkama”
Prijedlog izmjene nije u skladu s Direktivom 2009/147/EZ o pticama (Prilog IV) niti s Direktivom 92/43/EEZ o staništima (Prilog VI), niti s Bernskom konvencijom, koje izričito zabranjuju uporabu poluautomatskog i automatskog oružja sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja.
Predložena odredba kojom se dopušta uporaba oružja većeg kapaciteta stoga predstavlja odstupanje od jasno propisanih ograničenja u pravu Europske unije, barem u dijelu koji se odnosi na vrste obuhvaćene tim direktivama.
Dodatno, formulacija prijedloga je općenita i ne sadrži nikakva ograničenja u odnosu na vrste divljači, što stvara pravnu nesigurnost i otvara mogućnost primjene zabranjenih sredstava lova u situacijama u kojima su ona prema pravu Europske unije izričito nedopuštena.
Uslijed toga, predložena izmjena predstavlja smanjenje razine zaštite divljači i može dovesti do povrede obveza Republike Hrvatske prema pravu Europske unije.
Netransparentnost lovnogospodarskih planova
Nadalje, predložene zakonske izmjene ne rješavaju problem netransparentnosti planskih dokumenata. Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša daje javnosti pravo na informiranje i odlučivanje u pitanjima okoliša. Zahvaljujući tome građani mogu sudjelovati u raspravi da li se može, primjerice, u prašumi izgraditi vjetroelektrana, na pašnjaku solarna elektrana ili peradarska industrija.
U Hrvatskoj gotovo svaki grad ima Plan zaštite divljači, a ako živite van gradova, za područje u kojem obitavate postoji 10-godišnji planski dokument u kojem je propisan način upravljanja divljači. U hrvatskom zakonodavstvu takvi dokumenti u pravilu prolaze proces savjetovanja s javnošću, ali hrvatski Zakon o lovstvu to ne predviđa kad je riječ o planskim dokumentima obuhvaćenim tim Zakonom. Proces izmjene Zakona o lovstvu stoga daje priliku za usklađivanje ovog dijela hrvatskog zakonodavstva s Aarhuškom konvencijom i hrvatskim Zakonom o zaštiti okoliša.
Naime, prema glavi IV. Zakona, lovnogospodarski planovi (lovnogospodarske osnove, planovi zaštite divljači) su planski akti za koje je neupitno da se radi o dokumentima koji imaju utjecaj na okoliš i prirodu. Odnosno, to su planski dokumenti o kojima javnost treba biti informirana i imati mogućnost sudjelovanja putem javnog savjetovanja, a sukladno propisima o zaštiti okoliša i propisima o pristupu informacijama.
Međutim, postojeći sustav ne osigurava u dovoljnoj mjeri transparentnost niti mogućnost sudjelovanja javnosti u donošenju tih dokumenata, iako njihovi učinci mogu biti usporedivi s drugim okolišnim planovima za koje su takvi postupci obvezni.
Primjer takve prakse ne treba daleko tražiti. U susjednoj Sloveniji, lovnogospodarski planovi su uredno predmet savjetovanja s javnošću koje organizira njihov Zavod za šumarstvo. U samoj Hrvatskoj šumskogospodarski planovi su također predmet javne rasprave, te bi i lovnogospodarski planovi također trebali prolaziti proceduru javne rasprave.
“Pozivamo sve građane kojima je stalo do transparentnosti donošenja odluka da podrže naše komentare na portalu e-Savjetovanje koji se odnosi na usklađivanje Zakona o lovstvu sa propisima o pristupu informacijama. Također, pozivamo Vladu Republike Hrvatske i zastupnike u Hrvatskom saboru da ne podrže izmjene Zakona koje otvaraju pitanje usklađenosti s pravom Europske unije i načelima održivog upravljanja prirodnim resursima”, ističe Boleslaw Slocinski iz Udruge Biom.
Zagovaranje primjene Aarhuške konvencije je dio projekta razvoj programa Safe Flyways u sklopu programa Impact4Values. Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja Udruge Biom i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
