Europski parlament glasat će 4. listopada o izvješću koje poziva na skandalozan “plan upravljanja velikim vrancima – kormoranima u EU”. Jednostavno rečeno, to znači kontroliranje njihove populacije kroz smrtonosne i vrlo vjerojatno neučinkovite mjere. Donosimo 5 razloga zašto ovaj plan nije dobro rješenje.

1. Ribojedne ptice će, naravno, jesti ribu. Ribojedne ptice nisu omiljene u industriji akvakulture zbog toga što se hrane ribom. U međuvremenu, gotovo svi naši vodeni ekosustavi su prelovljeni, te se uništavaju riblja staništa. Glavna hrana kormorana je riba. Baš kao što se pčele hrane polenom i nektarom. Zbog toga će ih uvijek, kada su u potrazi za hranom, privlačiti područja koja su bogata ribom. A ribogojilišta su upravo takva područja jer obiluju ribom koju je lako uhvatiti. Treba li ih zbog toga ubijati? Odgovor je NE. Znanstvena istraživanja ukazuju da smanjenje ukupne populacije kormorana neće utjecati na smanjenje konflikata na lokalnoj razini (tj. na pojedinim ribogojilištima), osim ako se u to ne uloži ogroman destruktivni napor. Ako je neko područje bogato ribom, kormorani će se nastaviti vraćati, koliko god da ih je preostalo.

2. Kormorani su gotovo izumrli 1970-ih zbog progona i gubitka staništa koje je uzrokovao čovjek. Zahvaljujući EU Direktivi o pticama, od 1979. postalo je nezakonito uznemiravati, hvatati uh ili ubijati te uništavati i pljačkati njihova gnijezda. Uz to, smanjenjem onečišćenja vode i zabranom nekih opasnih pesticida populacija velikog kormorana se oporavila u Europi u posljednjih 30 godina. Bila bi velika šteta uništiti sav taj sjajan posao zato jer kormorani vole jesti ribu.

3. Ignoriramo prave probleme. Najjednostavnije je okriviti kormorane za smanjenje ribljih populacija, ali stvarnost je mnogo kompleksnija. Istraživački projekt INTERCAFE pokazao je postoji cijeli niz razloga zašto je proizvodnja ribe u padu, uključujući invazivne vrste, klimatske promjene, lošiju kvalitetu vode, zagađenje, te povećanje algi u vodi (eutrofikacija). Ukratko, da bi se proizvela riba, ključna je obnova prirodnih staništa. Ubijanje kormorana neće ništa promijeniti – međutim, restauracija prirodnih staništa kormorana i riba, te održivo upravljanje vlažnim staništima, može pružiti dio rješenja tih problema.

4. Postoje druga rješenja! Tijekom projekta INTERCAFE razvijen je cijeli niz mjera za upravljanje ovom vrstom, kako bi se smanjilo stradavanje riba zbog predatora te načini odvraćanja kormorana od njima privlačnih mjesta. Primjerice, to su načini kako takva područja učiniti manje privlačnima kormoranima za gniježđenje ili hranjenje i mjere za zaštitu riba (npr. umjetna skloništa za ribe, zvučna i vizualna sredstva za odvraćanje kormorana, mreže i nadzemne žice itd.) Iako ne postoji savršena mjera koja će funkcionirati u svakoj situaciji, sve su se ove tehnike pokazale korisnima za smanjenje konflikta i zaslužuju dodatna sredstva, poput novih Europskih fondova za pomorsko ribarstvo i akvakulturu (EMFAF), za njihovo istraživanje, razvoj i testiranje.

5. Doista nije toliko teško. Samo slušajte znanost. Tekuća rasprava u Europskom parlamentu o “potrebnom upravljanju” velikim vrancima ne temelji se na najnovijem znanstvenom konsenzusu. Kroz projekt CormoDist (koji je podržala Europska komisija) jasno je utvrđeno da takav način upravljanja populacijom nema učinaka te da nije moguće znati gdje će smanjenje populacije imati utjecaj. IUCN & Wetlands International Cormorant Research Group, skupine su stručnjaka koje godinama rade na ovoj problematici, a objavili su pismo protiv plana upravljanja, koje možete pročitati ovdje.

Sve su to razlozi zbog kojih pozivamo članove europskog parlamenta da podrže amandman 7 na glasanju 4. listopada.