Piše: Lea Pavković
Već dulje vrijeme u meni se rađa želja za volontiranjem i iskustvom drugačijeg života, sporijeg tempa, u dodiru sa zemljom, ljudima i drugim živim bićima. Za oko mi zapinje projekt Europskih snaga solidarnosti „Devet mjeseci permakulture i regenerativne poljoprivrede na imanju Finca Luna”. Domaćin je udruga Gaia Tasiri; mjesto: Garafía, otok La Palma, Kanarski otoci. Vrijeme: veljača – studeni 2025., a moja podupiruća organizacija – Biom.
La Palma je krajnji sjeverozapadni otok Kanarskog otočja, koji zbog surovijih geografskih obilježja ima izuzetno očuvanu prirodu i osjetno je manje pogođen negativnim utjecajima masovnog turizma, a pokrajina Garafía pust je i izoliran dio otoka iz kojeg mladi najvećim dijelom, zbog ograničenja života na otoku, iseljavaju nakon završene srednje škole. La Palma je utočište umirovljenih Nijemaca i hipija koji kupuju imanja (finca), a ponekad se nastanjuju i u špiljama. Odlučujem ići upravo zbog daljine, izoliranosti, otočnosti, divljine, permakulture i pčela, jednostavnijeg života izvan zone komfora i izvan kolotečine.
Stižem na La Palmu i upoznajem pet volonterki s kojima ću devet mjeseci dijeliti prostor, hranu, radno i slobodno vrijeme, sretne i manje sretne trenutke. Dolaze iz Hrvatske, Italije, Maroka, Rusije i Španjolske (Jana, Arianna, Oumayma, Christina i Lidia). Upoznajemo se s imanjem kojim posljednjih sedam godina upravljaju entuzijastični, predani i brižni Numa i Sole. Imanje je podijeljeno u zone koje nose lokalna urođenička imena: Abora, Awara, Tajogaite, Vesta, Tigotán… Numa i Sole postupno, uz pomoć volontera, sve više transformiraju imanje u tzv. SAF-ove (syntropic agroforestry system) u kojima primjenjuju principe sintropijskog agrošumarstva koje je razvio švicarski poljoprivrednik Ernst Götsch 1980-ih.
Sintropijski pristup je održiv i regenerativan pristup koji omogućava regeneraciju i zdravlje tla, nakupljanje biomase, optimizaciju fotosinteze i kvalitetan i obilan urod, s tehnikama i tehnologijom prilagođenom poljoprivrednoj proizvodnji većih razmjera, za razliku od permakulture koja je obično usmjerena proizvodnji manjih razmjera.
Na imanju su se nekad držale koze i ovce, a danas su tu od životinja pčele, kokoši, psi i mačke. Svaki dan radimo na našem imanju, a često sudjelujemo i u gallofama, zajedničkim radnim akcijama kao pomoć susjedima i prijateljima.
Na farmi u susjednom selu pomažemo u šišanju ovaca, a jednom tjedno kod starijih susjeda muzemo koze, a od mlijeka proizvodimo sir i jogurt. Radimo i sapune, marmelade i zimnicu. Uzgajamo jagode, naranče, bademe, bananu, kavu, avokado, nešpulu, jabuke, kruške, marelice, šipak, smokve, chirimoyu, a u povrtnjaku najrazličitije povrće. Sadimo i razmnožavamo autohtone biljne vrste iz sjemena i reznica, osiguravamo im uvjete za rast, brinemo se o njima i učimo na vlastitim greškama.
Kroz Numina predavanja i neposrednim iskustvom učimo o permakulturi, permakulturnom dizajniranju (npr. novog kokošinjca), a još više o sintropijskoj i regenerativnoj poljoprivredi. Naši radni dani su ispunjeni, dinamični i puni novih spoznaja i znanja. Svakodnevni rutinski poslovi uključuju hranjenje i pojenje kokoši, skupljanje jaja, zalijevanje mladica i sadnica, a u sušnom razdoblju navodnjavanje po točno razrađenom sistemu.
Rad na imanju nije romantičan, podrazumijeva veliku posvećenost, brigu, planiranje i organiziranje, puno fizičke aktivnosti, problema i izazova, ali nagrađuje svojim brojnim plodovima.
Najviše uživam u radu s pčelama i učenju od njih. Kad im se približim i zujanje ispuni zrak, za mene vrijeme staje. Obilazimo košnice, učimo razumijevati što se događa u svakoj od njih, pratimo promjene i razvoj, interveniramo i pomažemo ako treba, a naposljetku vrcamo med i uživamo u njegovom neprocjenjivom okusu.
Tradicijskim tehnikama i korištenjem lokalnih materijala kamena, gline, slame, vulkanskog šljunka i vapna obnavljamo konstrukcije poput vanjskih zidova, cisterne za vodu, krova i suhozida na imanju.
Živimo uz sam rub klanca (barranco) kojih je La Palma puna. U klancima obitava crvenokljuna galica (Pyrrhocorax pyrrhocorax barbarus), a na izoliranijim mjestima gnijezdi se kaukal (Calonectris diomedea) čije nam bučno i osebujno glasanje ne da spavati kad kampiramo u divljini. Obilazeći otok popodnevima i slobodnim danima, sad već posvuda oko sebe prepoznajemo autohtone vrste.
Ocean zimi na sjeverozapadnom dijelu La Palme postaje divlji i opasan, promatramo ga sa sigurne udaljenosti, a na toj strmoj i nepristupačnoj obali punoj litica, malobrojne pristupačne plaže zimi “nestanu”, da bi se ponovno pojavile u kasno proljeće i ljeto, kad se oceanova gibanja primire.
Hodamo pustim predjelima Garafíje, klancima, lovorolisnim šumama, posjećujemo vulkane i nacionalni park Caldera de Taburiente. Za vedrih noći promatramo nevjerojatno sjajno zvjezdano nebo La Palme. Družimo se i s Palmerima, lokalcima, posjećujemo susjeda Martina u njegovoj ribarskoj kućici u špilji, doživljavamo veliko gostoprimstvo, Martin s nama dijeli ribu s roštilja koju je netom upecao u oceanu i tradicionalni gofio escaldado i papas con mojo.
Sudjelujemo u lokalnim otočkim fiestama, sakralnim i profanim običajima pojedinih sela poput poznatih Los indianos, carnavala i sardine te na festivalima poput poznatog Starmusa koji spaja znanost, astronomiju i glazbu, pa smo tako na jednom od koncerata u sklopu Starmusa slušali i Dinu Jelusića sa svojim bendom Jelusick.
Volontiranjem u projektu Europskih snaga solidarnosti postajemo dio lokalne zajednice, učimo od stručnjaka i lokalaca, upoznajemo život i običaje zajednice, ali i problematiku i izazove s kojima se susreću. Razmjena znanja, iskustava i dragovoljno posvećivanje vremena za dobrobit zajednice nešto je što neodržive prakse masovnog turizma i neokolonijalizma ne mogu pružiti.
Mogu reći da sam sudjelovanjem u ovom projektu naučila jako puno o drugim kulturama, lokalnim običajima i drugačijim načinima življenja, razvijala sam svoje vještine i potencijale, učila o upravljanju imanjem, sintropiji, permakulturi, pčelarstvu, tradicijskim tehnikama gradnje, a uz to sam se razvijala i kao osoba, i vratila se doma neprocjenjivo obogaćena.
