Jedna od većih prijetnji hrvatskoj populaciji bjeloglavih supova je stradavanje od strujnog udara na stupovima elektrodistribucijske mreže. Smanjenje smrtnosti od strujnog udara primjenom odgovarajućih mjera ublažavanja na najvažnijim točkama gdje se događaju strujni udari, jedan je od glavnih ciljeva projekta LIFE SUPport, koji je 60 posto financiran iz programa LIFE Europske unije. U partnerstvu s hrvatskim operatorom elektrodistribucijskog sustava (HEP ODS) u sklopu ovog projekta na području Elektroprimorja Rijeka predviđena je provedba mjera zaštite ptica od elektrokucije na 200 stupova nadzemne srednjonaponske mreže odabranom metodom (ugradnja izolacijske opreme ili zamjena golih vodiča izoliranima).
Projekt LIFE SUPport vodi Udruga Biom koja je organizirala i educirala volontere za provedbu monitoringa elektrokucije na projektnom području, kako bi se utvrdile sve rizične točke. Ovogodišnji monitoring provodio se na području Cresa kao i proteklih godina, ali je ove godine po prvi put proveden uz područje oko Senja i na Rabu. Pritom je obiđeno oko 390 stupova, a u toj aktivnosti na terenima je sudjelovalo sedam volontera. Među njima je i neobičan par volontera – Jess i Jelly – koji su nam prenijeli svoja iskustva.
Jessica Toms je morska biologinja, a Jelly Gelletich je instruktor ronjenja i skiper iz Južne Afrike. Nakon njenog završetka studija, zajedno su radili i proputovali Mozambik, Madagaskar, Namibiju i brojne druge egzotične zemlje. Budući da Jelly ima obiteljskih korijena u Hrvatskoj, došli su na područje Kvarnera gdje im se 2019. pružila prilika raditi sezonski u ronilačkom centru.
Prošle su godine tijekom njihovih ronilačkih izleta kod Punte Glavine i drugih udaljenih područja duž obale Krka često viđali bjeloglave supove i druge grabljivice te su se stoga obratili Biomu i tako je započela suradnja, a ove godine postali su i članovi BIOM-a.
“Zatim su nam se javili Ivana i Ante iz Bioma s pitanjem bismo li bili voljni pomoći u monitoringu stradavanja ptica od strujnog udara, koji Biom provodi u zaleđu Senja. Ante nam je prije toga održao kratku obuku. Naučio nas je kako prepoznati različite vrste stupova i dalekovoda, te koji tipovi glava stupova predstavljaju opasnost za sudare (kod prijenosnih vodova) ili strujne udare (kod distribucijskih vodova) za ptice”, objasnila je Jessica.
Ptice mogu sigurno sjediti na žici ako nema puta kojim bi struja mogla proći kroz njihovo tijelo, ali ako ispruže krilo i dotaknu drugu žicu ili neki uzemljeni dio, poput neizoliranih dijelova stupa, stvara se strujni put i ptica biva usmrćena. Posebno su ugrožene velike, spororastuće i dugovječne grabljivice – poput supova, orlova, škanjaca, sova i vrana – koje često koriste visoke stupove kao osmatračnice. Mjere ublažavanja uključuju izolacijske obloge, povišena mjesta za sjedenje i šiljke koji obeshrabruju ptice da se spuštaju na opasne dijelove.
Volonteri su dobili kontakte koje treba odmah nazvati u slučaju da pronađu stradalu pticu, upute da nose rukavice, te upute kako fotografirati i kako prikupiti ostatke u dobivene vreće za otpad ako je ptica nedavno stradala. Ako se radi samo o kosturu ili dijelovima tijela, tada je preporučeno prikupiti barem bedrenu kost, kljun, kandžicu ili pero za identifikaciju i laboratorijsku analizu.
Volonteri su dobili svu potrebnu opremu za rad na terenu – rukavice, čvrste vreće za prikupljanje ostataka, ali i BIOM-ov prsluk i termosicu za volontiranje u sklopu projekta LIFE SUPport.
“Ispostavilo se da je bilo jako važno nositi te jakne jer naš hrvatski još nije dobar, a odjeća nam je pomogla objasniti ljudima tko smo i zašto smo tamo – i time su nas lakše prihvaćali. Kada su shvatili da radimo na nečemu korisnom, bili su susretljivi i pomogli nam pristupiti i teško dostupnim lokacijama”, kaže Jessica i ističe da je krajolik u zaleđu Senja prekrasan. Istraživanja su proveli čim su dobili potrebna dopuštenja, ali početkom ljeta područja oko stupova već su bila obrasla, što je otežavalo nadzor. Ponudili su da ponovno obiđu to područje na jesen ili u rano proljeće u slučaju da su nešto propustili. Tijekom obilazaka često su promatrali velike ptice – bjeloglave supove, orlove, sokolove – kako lete iznad njih. Iznenadilo ih je što većina stupova koje su pregledali gotovo da i nema zaštitu od strujnog udara za ptice.
“Volontiranje nam je bilo iznimno ugodno iskustvo. Hrvatska je jedno od rijetkih mjesta u Europi s tako lijepom prirodom i bogatstvom ptica. Sve što možemo učiniti da to sačuvamo vrijedi truda i pruža veliko zadovoljstvo. Uz to, mnogo smo naučili o ovoj problematici i koliko je važna. Zahvalni smo BIOM-u na radu koji obavlja i na tome što dijele znanje s javnošću i uključuju građane – jer prije ovoga nismo ni bili svjesni koliki je to problem.
Mogu samo ohrabriti sve koji vole prirodu da se uključe u rad BIOM-a ili neke druge lokalne organizacije za zaštitu okoliša i postanu članovi. BIOM se posebno ističe jer ulaže puno u znanstvenu komunikaciju i uvijek možete naučiti nešto korisno što će pomoći očuvanju prirodne ravnoteže u tako lijepim područjima kao što je Hrvatska. Nadamo se da će naši podaci pridonijeti boljem razumijevanju problema stradavanja velikih ptica od strujnog udara u Hrvatskoj. Nemojte se ustručavati naučiti više o prirodi koja vas okružuje”, poručuje ovaj simpatični volonterski par.
