Prošlog vikenda, 31.11. i 1.12.2013., djelatnici Udruge BIOM prisustvovali su radionici o implementaciji programa zimskog prebrojavanja ptica vodarica u Srbiji. Ovaj program na nacionalnoj razini dio je međunarodnog prebrojavanja ptica vodarica (IWC – International Waterbird Census) koje je započelo još 1967. g. te se do danas odvija u preko 100 zemalja diljem svijeta. Podatke koje prikupe koordinatori na razini svake države naposljetku objedinjuje međunarodna organizacija Wetlands International kojoj je cilj zaštita i očuvanje vodenih staništa na globalnoj razini.

Radionicu, koja se održavala u Sremskim Karlovcima pokraj Novog Sada, su organizirali Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije te zaklada EuroNatur sa sjedištem u Njemačkoj koja se bavi zaštitom najvažnijih europskih staništa.

Na radionici je bilo govora općenito o provođenju IWC-a, primjerima dobre prakse iz Slovenije, prikupljanju, organizaciji i analizi podataka prikupljenih ovom metodom na globalnoj razini te dosadašnjim postignućima i planovima za budućnost na području Srbije. O prve dvije teme opsežna izlaganja imao je predstavnik EuroNATUR-a Borut Štumberger, o prikupljanju te analizi podataka na svjetskoj razini govorio je predstavnik Wetlands International-a Szabolcs Nagy, dok je o dosadašnjim postignućima i planovima za budućnost na razini Srbije govorio koordinator IWC-a za Srbiju Marko Šćiban.

Drugi dan radionice proveli smo u Posebnom rezervatu prirode „Slano Kopovo“ kod Novog Bečeja u Banatu. Tamo smo imali priliku promatrati jata divljih gusaka i ždralova koji se preko dana hrane na travnjacima u samom rezervatu, ali i u bližoj i daljoj okolici. Tijekom dana izbrojali smo gotovo 8000 divljih gusaka i preko 500 ždralova koji su se hranili na pašnjacima. No, pravi spektakl dogodio se predvečer kada su na Slano Kopovo kao poznato noćilište počela pristizati jata ždralova i gusaka. Tako smo od 15:30 do 17:00 prebrojali preko 17 000 ždralova i više od 8 900 divljih gusaka koji su slijetali na pašnjake i na jezero kako bi ovdje u sigurnosti rezervata, gdje je strogo zabranjen lov, proveli noć.

Hrvatska nažalost nije na razini na kojoj su trenutno Srbija i Slovenija, ali iskustvo i ideje koje smo ovom prilikom dobili će sigurno pomoći razvoju IWC-a. Najveći nedostatak Hrvatske koji smo primijetili jest nedostatak iskusnih volontera koji bi mogli sudjelovati u ovakvim akcijama kada je u jednome danu potrebno pokriti sve veće vodene površine u cijeloj državi. Stoga se nadamo da ćemo kroz par godina prikupiti i obučiti dovoljan broj ljubitelja prirode iz cijele Hrvatske koji će biti u stanju jedan dan u godini odvojiti za prebrojavanje ptica vodarica što će doprinijeti njihovoj zaštiti kod nas, ali i u svijetu.