Jedna od najvećih prilika koju pruža EVS je mogućnost učenja stranih jezika. Moj tečaj hrvatskog jezika financiran je preko europskog fonda i evo, kao što sam obećao u zadnjem članku, nekoliko riječi o učenju hrvatskog jezika.

Kad razgovaram s prijateljima često me pitaju kako sam tako brzo naučio pričati hrvatski? Je li pomogla sličnost poljskog i hrvatskog jezika? Je li lakše Poljaku naučiti hrvatski, jer je vokabular manje-više isti? Na sva ova pitanja probat ću odgovoriti u ovom tekstu koji predstavlja subjektivni pogled osobe koja 8 mjeseci uči novi jezik.

DSC_0284

Počnimo od osnova. Abecede su dosta slične (pogledajte tablicu). Osim hrvatskog glasa „lj“ koje Poljaci trebaju jednostavno naučiti, svi ostali glasovi postoje u poljskom jeziku što olakšava početak učenja.

„Č“ i „ć“ postoje, ali meni u razgovoru zvuče vrlo slično pa kad čujem novu riječ često moram provjeriti kako se piše. Zanimljivo je da se u poljskom koristi jedan samoglasnik koji ne postoji u hrvatskom jeziku, ali slični fon postoji kad se izgovara slogotvorno r (ȑ). „Y“ je samoglasnik koji se u poljskom jeziku piše ispred suglasnika.  Npr. koristio bi se na početku hrvatske riječi „rt“, kako bi se slogotvorno „r“ lakše izgovorilo te bi se na poljskom pisalo „yrt“.

Oba jezika imaju po sedam padeža kojima vlada ista ili slična logika, ali se ipak sve mora naučiti ispočetka. Ova je sličnost zamka te sam se često znao koristiti riječima u poljskim oblicima (npr. padežnim nastavcima) koji u hrvatskome jeziku nisu ispravni. Slične riječi u hrvatskome jeziku mogu biti drugog roda ili se koriste u specifičnom kontekstu.

U poljskome i hrvatskom jeziku ima mnogo takozvanih „lažnih prijatelja“ tj. riječi koje znače nešto drugo iako zvuče jednako ili približno jednako. U tablici se nalazi nekoliko primjera:

bolek-hrvatski

Zbog toga trebate paziti da se dobro izrazite jer, kao što možete zamisliti, pogreške jako brzo mogu postati nespretne ili neugodne. Ponekad može biti smiješno, ali i strašno. Od početka je u meni postojala vrlo snažna želja za time da ako ne znam nešto reći na hrvatskom jeziku onda ću samo upotrijebiti poljski. Nakon nekoliko neugodnih salvi smijeha ova želja je nestala. Mnogo izraza i fraza postoji u oba jezika, međutim neke su arhaične ili specifične samo za lokalne dijalekte. Na početku me je pronalazak iste riječi s istim značenjem na oba jezika jako veselio. Kasnije sam shvatio da još uvijek trebam provjeravati upotrebljava li se riječ još negdje osim u rječniku.

U hrvatskom jeziku postoje riječi koje nemaju vlastiti naglasak – one se zovu enklitike. Ostale riječi imaju vlastiti naglasak i promjena naglaska može drastično promijeniti smisao rečenice, npr. ako se frazu „ptičice iz gore“ naglasi „ptičice iz-góre“, značenje će biti malo drugačije . U poljskom jeziku postoji jedan glavni naglasak koji se većinom ostvaruje na drugom ili rjeđe, trećem ili posljednjem slogu. U hrvatskom jeziku postoje 4 naglaska koje trebamo savladati pomoću razgovora, satova jezika, slušanjem glazbe ili gledanjem TV-a. I oni su, prema mom mišljenju, najteža stvar za naučiti jer je naglasak često drugačiji u književnom jeziku, govoru i lokalnim dijalektima. Zbog toga mislim da još uvijek zvučim dosta čudno jer uvijek nakon 5 minuta razgovora s novom osobom uslijedi fundamentalno pitanje Balkana „E, a odakle si ti?“.

Jedna je stvar sasvim jasna: učenje hrvatskoga jezika prava je avantura. Hrvatski i poljski slavenski su jezici koji su istovremeno bliski i daleki. Oba potječu od praslavenskoga jezika iz kojeg su naslijedili određeni postotak vokabulara i gramatike, neku srž koja se cijelo vrijeme osjeti. Drago mi je što sam uspio toliko naučiti. Trenutno se puno više veselim razgovorima na hrvatskom nego na engleskom jeziku.

Puno hvala mojoj učiteljici Patrycji Pieniążek. Bez nje bih još uvijek bio frustriran zbog toga što ne razumijem pola toga što čujem. Također, hvala cijelom BIOMovom timu na podršci, strpljivosti i pomoći.

Bolek

bolek-abeceda

image

image (1)