Park prirode «Učka» ornitološki je značajno područje u kojem se intenzivna istraživanja ornitofaune, zahvaljujući razumijevanju Uprave Parka, provode već duži niz godina. U tom razdoblju su različita istraživanja provodili Zavod za ornitologiju HAZU-a i Eko-centar Caput Insulae-Beli, a poslijednje tri godine Udruga za biološka istraživanja «BIOM».

Nakon što je ornitološki istraženo cijelo područje Parka i bliže okolice, izabrane su najznačajnije vrste Parka i uspostavljen je monitoring (sustavno praćenje) populacija tih vrsta.

Vrste za monitoring su izabrane na osnovi ugroženosti na europskoj razini i veličini populacije na području Parka.

Izabrane su tri vrste:

– suri orao
– vrtna strnadica
– kosac

Treba napomenuti da se, uz te tri vrste, manjim intenzitetom prati i ostala ornitofauna te se tako kontinuirano dopunjava znanje o ptičjem svijetu PP «Učka».

Suri orao (Aquila chrysaetos) ugrožena je vrsta hrvatske ornitofaune (prema najnovijim podatcima je i kritično ugrožen!), a relativno zdrava populacija u Hrvatskoj prisutna je samo na području Sjevernog Jadrana (Cres, Lošinj, Učka, Ćićarija, šira okolica Rijeke).

Manji broj parova gnijezdi se u Lici i Dalmaciji, a u unutrašnjosti Hrvatske nije prisutan. Na širem području PP «Učka» gnijezdi se čak 3 para surih orlova, a cilj ovog monitoringa je pratiti stanje i uspjeh gnježđenja svakog para.

Glavni razlozi ugroženosti surog orla su smanjenje brojnosti vrsta kojima se hrani (u prvom redu jarebica i zečeva), trovanje, nezakoniti odstrjel i uznemiravanje na stijenama na kojima se gnijezdi.

Djelomično otvorena staništa Učke na kojima se gnijezde vrtne strnadice. Vrtna strnadica (Emberiza hortulana) je stanovništvu slabo poznata ptica koja u velikom broju naseljava poluotvorena staništa zapadnih padina Učke. Ova vrsta je u zapadnoj Europi ugrožena zbog inteziviranja poljoprivrede.

U Hrvatskoj se gnijezdi na djelomično zaraslim travnjacima srednjih nadmorskih visina od Ćićarije i Učke preko Velebita i Dinare do Sniježnice iznad Konavala.

Učkarska populacija vrtne strnadice najzapadnija je veća populacija u istočnoj Europi. U susjednoj Sloveniji, na primjer,  ova je vrsta pred izumiranjem. Populacija vrtne strnadice na području PP Učka kreće se u rasponu od 300 do 800 parova, što je normalno variranje za vrstu koja seli na veliku udaljenost. Naime, vrtna strnadica zimuje u podsaharskoj Africi.

Na području Učke ovu vrstu ugrožava zarastanje staništa zbog nestanka ekstenzivnog stočarstva.

Zanimljivo, opožarene površine na kojima uvijek preostane pokoje stablo ili grm su idealna staništa za vrtnu strnadicu i može se reći da je ugrožava i gašenje prirodno nastalih (uglavnom zbog udara groma) požara na zapadnim padinama Učke.

U državama naprednije zaštite prirode je održavanje staništa povremenim požarima jedna od metoda u zaštiti prirode, no u Hrvatskoj se ta metoda još ne upotrebljava na taj način.

Upravo bi se povremenim i kontroliranim požarima najlakše moglo održavati staništa zapadnih padina Učke, a, poznavajući lokalne meteorološke prilike i staništa, jasno je da je ta metoda samo imitiranje prirodnih procesa.

Kosac (Crex crex) je također vrsta ugrožena zbog promjena u poljoprivredi. Ova vrsta se gnijezdi na vlažnim travnjacima s visokom travom koji ili zarastaju ili se prevode u drugi oblik poljoprivredne proizvodnje. Gnijezdi se u skoro cijeloj Hrvatskoj osim u samom primorju ali je posvuda malobrojan i lokaliziran. Vrlo je skrovit i većinu vremena provodi u visokoj travi. Ipak, pjevajuće mužjake se lako pronalazi zahvaljujući karakterističnom, upornom i glasnom pjevu kojim se javlja uglavnom noću.

Zanimljivo je da se monitoring ove vrste obavlja bez da se vidi i jedna jedina jedinka jer su sva opažanja na osnovu glasanja. Populacija ove vrste na širem području PP «Učka» je mala, svega desetak pjevajućih mužjaka i ovisna je o ljudskoj djelatnosti – održavanju odgovarajućih travnjaka košnjom.