Ornitološka istraživanja Nacionalnog parka Mljet traju već duži niz godina u sklopu istraživanja sredozemnog galeba na južnom Jadranu.

Od 2008. Udruga za biološka istraživanja BIOM na području Parka obavlja i monitoring (sustavno promatranje) ostalih vrsta značajnih u zaštiti prirode.

Voditelj istraživanja je Luka Jurinović, a osim njega u projektu sudjeluju Krešimir Mikulić, Ivan Budinski i Antica Čulina kojima se povremeno priključuju i ostali članovi BIOM-a.

Nacionalni park Mljet nalazi se na zapadnom dijelu istoimenog otoka. Temeljni fenomeni na kojima se temelji zaštita ovog područja su očuvane mediteranske šume i Mljetska jezera (koja su zapravo dvodijelni morski zaljev povezan s morem uskim Kanalom od Solina), a značajna je i kulturna baština. U sastavu Nacionalnog parka se nalazi i nekoliko otočića, koji su značajna gnjezdilišta morskih ptica.

Na Mljetu se nalazi i nekoliko većih površina slatke vode (Blatine i Slatine) koje nažalost nisu u sastavu Nacionalnog parka.

Uprava Nacionalnog parka, koja financira ovo istraživanje, prepoznala je značaj ovih staništa, te je njihovo istraživanje također uključeno u ovaj monitoring. Slatkovodna staništa na otocima jako su važna odmorišta močvarica u seobi jer omogućuju odmor i hranjenje pri prelijetanju mora.

Na ovim se površinama povremeno lovi, što je nedopustivo jer su premale i jedan jedini lovac uznemiri i rastjera većinu krupnijih vrsta (npr. patke, čaplje, ćurline).

Najznačajnija vrsta Nacionalnog parka je sredozemni galeb koji se gnijezdi na otočićima, a prisutan je cijelu godinu. Specifično za ovu vrstu je da često mijenja pozicije gnježđenja jer se počinje gnijezditi tek nakon krupnijeg i znatno češćeg galeba klaukavca te formira male, zbijene kolonije na slobodnim mjestima unutar kolonije klaukavaca.

Sredozemni galeb je ugrožena vrsta, a glavni razlozi ugroženosti su smanjenje količine hrane zbog prelova morskih organizama i povećana brojnost galeba klaukavca koji se prilagodio na hranjenje otpadom.

Odrasli sredozemni galeb lako se razlikuje od klaukavca jer je nešto manji i ima crveni kljun i tamno sive noge, za razliku od klaukavca koji ima žuti kljun s tamnijim vrhom i žute noge.

Sljedeća značajna vrsta NP Mljet je morski vranac koji se također gnijezdi na otočićima, ali i na nadmorskim klifovima. Ovu vrstu također ugrožava prelov morskih organizama, ali još je značajnije stradavanje u ribolovnim alatima. Naime, morski vranci se često upliću u ribarske mreže i kako ne mogu izroniti uguše se. Prava je sreća da se ova vrsta rano gnijezdi (od prosinca do travnja) te tako izbjegne uznemiravanje u turističkoj sezoni.

Šumska staništa NP Mljet jako su dobro razvijena i u njima obitava veliki broj kontinentalnih vrsta koje su inače rijetke ili malobrojne na dalmatinskim otocima. Tako su u šumskim staništima NP Mljet prisutne šojke, šumska sova i škanjac osaš. Škanjac osaš je jedna od vrsta koja se istražuje ovim monitoringom, jer je Mljet jedini otok u Dalmaciji na kojem se gnijezdi.

Ovim istraživanjem se također prati populacija sivog sokola, vjetruše, rusog svračka i ušare, ali se i dalje nastavljaju skupljati podaci o svim drugim vrstama ptica.