Od jeseni 2007. do jeseni 2008. Udruga BIOM je provela istraživanja cjelokupne ornitofaune Parka Prirode Biokovo.

Cilj istraživanja je bio popisati sve vrste ptica koje se pojavljuju na području Parka prirode Biokovo kroz cijelu godinu. U tu svrhu je postavljen i proveden plan terenskih izlazaka kojim se pokrila cijela sezona i sva razdoblja aktivnosti ptica (gnježđenje, seoba, zimovanje, skitnja…).

Voditelji istraživanja su bili Krešimir Mikulić i Ivan Budinski, a u terenskim izlascima su sudjelovali još i Antica Čulina, Martina Temunović, Sanja Barišić i Duje Lisičić.

Iako je Park prirode Biokovo osnovan još 1981. g. sustavna istraživanja ornitofaune do sada nisu provođena. Upravo iz tog razloga su u ovom istraživanju zabilježene vrste koje nisu bile očekivane i čije prisustvo na Biokovu do sada nije bilo poznato. Od vrsta potpuno novih za Biokovo bitno je spomenuti crnu žunu i planinskog djetlića za koje je do sada bilo poznato samo da su rijetke gnjezdarice planina Dalmacije (Dinara, Svilaja).

Glavna osobitost ornitofaune Biokova proizlazi iz velikog visinskog raspona staništa koja se nalaze od 100 pa sve do 1762 metra nad morem. Zbog velikog raspona staništa Biokovo je jedno od najraznolikijih zaštićenih područja u Hrvatskoj i u njemu nalazimo vrste od tipično mediteranskih (npr. crnoglava grmuša) pa sve do planinskih (npr. planinski djetlić) i čak visokoplaninskih (npr. alpski popić).

Većinu površine Biokova na svim nadmorskim visinama zauzimaju otvorena ili djelomično otvorena staništa, a znatne površine su pokrivene submediteranskom šikarom.

Na najvišim dijelovima Biokova su razvijene bukove šume kojima se zbog nepristupačnosti ne gospodari i obiluju starim, šupljim ili suhim stablima. Upravo takve šume pružaju uvjete za život ugroženog planinskog djetlića. Osobitost Biokova su jelove šume razvijene ponegdje na sjevernoj strani planine.

Na srednjim visinama su razvijene šume crnog bora a na najnižim staništima i šume alepskog bora. U borovim šumama nalazimo vrste crnogoričnih šuma kao što su npr. jelova sjenica i krstokljun.

Najuočljivija karakteristika Biokova su velike površine stjenovitih i teško pristupačnih staništa vidljive s jadranske magistrale. Na tim liticama se brojno gnijezde petrofilne vrste kao što su brgljez kamenjar, modrokos i primorska bjeloguza. Sivi sokol i suri orao su također gnjezdarice tih litica ali se oni na liticama samo gnijezde a u potrazi za hranom se udaljavaju i više kilometra od gnijezda.

Na Biokovu su brojne žutokljune galice koje se gnijezde u špiljama i jamama dok hranu traže u velikim jatima, ljeti na planinskim travnjacima a zimi i u naseljima na primorskim padinama.

Od ostalih zanimljivosti svakako treba spomenuti divokoze koje su posvuda prisutne i stalno ih se viđa te brojnu i raznovrsnu herpetofaunu.